(Milivoj MIJOŠEK)
Kome je u vrijeme između Božića i dočeka Nove godine palo na pamet da se riješi tekstilnog otpada i u okrilju noći odbaci tridesetak kubika u stari kamenolom Lucija 1 uz samu cestu nedaleko od Zrenja, policija je već otkrila te podnijela kaznenu prijavu zbog onečišćenja okoliša.
No, potez neodgovornog pojedinca, zapravo je i simbolički obilježio kraj prošle godine kojoj ritam kao da je dominantno nametnula problematika zbrinjavanja otpada u praksi, ali i u teoriji. Bolje rečeno u zakonodavstvu do te mjere da su istarski komunalci uz probleme s kojima se susreću zbog primjene postojeće regulative, vidno zabrinuti zbog obveze koje proizlaze iz nove regulative, izmjena i dopuna Uredbe o gospodarenju s komunalnim otpadom koje je Vlada donijela u rujnu prošle godine, predložili svojim osnivačima podnošenje prijedloga za ocjenu suglasnosti određenih odredbi Ustavnom sudu, što su zajedničkim snagama i učinili. Takvog su stava diljem Hrvatske.
Primjerice Grad Ludbreg upravo je podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti usklađenosti te uredbe sa zakonom. Učinili su to i Prelog i Krk, odnosno komunalci Primorsko goranske županije, a namjerava i Udruga gradova…
Sporne su odredbe čija bi primjena dovela do poskupljenja cijena usluge malim domaćinstvima i tvrtkama koje proizvode male količine otpada, odnosno do drastičnih smanjenja cijena i pogodovanja velikim korisnicima, velikim proizvođačima otpada. Diskriminacija je to korisnika koji stvaraju manje količine otpada, s obzirom da je uredbom propisano da sva kućanstva plaćaju jednaku cijenu minimalne javne usluge, odnosno fiksni dio cijene, neovisno koliko otpada produciraju, a isto tako i svi gospodarski subjekti unutar iste potkategorije.
Pojednostavljeno, nova uredba zakida male i pogoduje velikima. Jer će primjerice jednočlano kućanstvo plaćati isti fiksni dio cijene kao osmeročlano. Jer se izjednačuje frizerski salon s jednim zaposlenim kao i proizvodna tvrtka sa sto zaposlenih. Jer...
Tumačenje kako bi trebalo povećati varijabilni dio cijene u cilju poticanja na veći stupanj odvajanja otpada, neozbiljno je i neodrživo s obzirom da je već primjenom postojećeg načina obračuna gdje u pravilu veći dio cijene čini fiksni dio, a manji varijabilni, očito da se nisu postigli očekivani rezultati, već je došlo do onečišćenja okoliša i neodgovornog postupanja s otpadom koji se baca svugdje kako bi se izbjeglo plaćanje usluge.
Sve je više smeća na žalost u prirodi, umjesto tamo gdje mu je i mjesto. Na deponiju. Možda putovi dostizanja ciljeva koje je zakonodavac zacrtao ne bi bili pogrešni kada bi živjeli u društvu u kojem vlada veća društvena odgovornost i blagostanje u odnosu na ovo naše. Za nas, danas kakvi jesmo ovakav pristup donosi međutim znatno veće štete nego koristi.