Žalobne svečanosti u Londonu su završene. Pogreb preminule britanske kraljice Elizabate II – koji je podsjećao na sprovod Josipa Broza Tita 1980. godine – okupio je stotinjak predsjednika država, kraljeva i careva te je, kako otrcano kažu komentatori, obilježio kraj jedne ere.

Kakva je ta era bila postalo je predmet rasprave još dok su kolone monarhista, poklonika britanske imperije, kao i pomodnjaka kojima je hit tjedna bio žalovanje za kraljicom, stupale pored njezina odra. Najtočnija analiza, koju je profesorica povijesti na Harvardu Maya Jasanoff objavila u The New York Timesu, bila je ova: "Kraljica je pomogla zamagljivanju krvave povijesti dekolonizacije čiji razmjeri i ostavština tek trebaju biti adekvatno priznati". Povjesničarka je napisala i da ne treba romantizirati eru britanske kraljice Elizabete II. Čini se da još manje treba romantizirati eru koja dolazi, odnosno vladavinu njezina 73-godišnja nasljednika, kralja Charlesa (Karla) III. koji, kako stvari sada stoje, neće svom sinu, princu Williamu, ostaviti Ujedinjeno Kraljevstvo u formi kakvo je sada.Dvije su okolnosti koje će još za vladavine Charlesa III. promijeniti karakter i oblik Ujedinjenog Kraljevstva. Prvi su sve vidljivije pobune u Walesu, Sjevernoj Irskoj i Škotskoj, sastavnicama Kraljevstva. Samo imenovanje princa Williama titulom "od Wallesa" izazvalo je proteste, jer se 37 posto Velšana s tim ne slaže. Njihov je princ, ako ga moraju imati, nasljednik velškog kralja kojeg su Englezi smaknuli prije sedam stoljeća.

S nastavkom boravka "pod krunom" ne slaže se ni dobar dio građana Sjeverne Irske, koji se također pozivaju na svoju kraljevsku tradiciju. Škotska bi u dogledno vrijeme mogla – iako i tamo ima monarhista što se pozivaju na svoju povijest – mogla ponovno izaći na referendum i postati neovisna republika koja traži članstvo u Europskoj uniji.

Ali, raspad britanskog imperija u kojem nekad "sunce nije zalazilo" započet će raspadom Comonwealtha i odlaskom država koje priznaju suverenitet kralja u Londonu. U roku od tri godine samostalnost od Londona zatražit će karipske državice; to su već najavile Antigua i Barbuda, kao i Jamajka. Premijerka Novog Zelanda vidi svoju državu kao republiku u dogledno vrijeme, dok je pokret republikanaca u Australiji sve snažniji. Bez kralja-suverena mogla bi ostati i Kanada.

Tako bi Charles III., poput svog davnog prethodnika iz trinaestog stoljeća Ivana I. "bez zemlje" mogao ostati bez suvereniteta nad značajnijim zemljama, a vjerojatno i bez djela vlastita otočnog kraljevstva. Snaga republikanaca u samoj Engleskoj još nije osobita, ali svakako će ojačati kad se rastopi ljepilo kojim je pokojna kraljica krpala rupe svog suvereniteta. Charles III. mogao bi postati zadnji važniji britanski kralj koji će napokon raspustiti ustavnu monarhiju i njezine običaje. Na neki način već je počeo; dao je otkaze svojim bivšim slugama, ima ih stotinjak, u palači koju više ne namjerava koristiti. Problem će se intenzivirati ako "sluge" njegova veličanstva daju otkaz monarhiji.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast