ZABRANA ALKOHOLA U PULI NA JAVNIM MJESTIMA
Licemjerni političari stvaraju još veće klasne razlike među mladima
Jedino što ova odluka može proizvesti su dodatne klasne razlike među mladima. Jer, odluka podrazumijeva da većina njih neće smjeti piti u Titovom i ni u jednom drugom parku, tom dnevnom boravku u mnogočemu zakinute omladine. Istovremeno će pripadnici njihovog naraštaja iz redova "zlatne mladeži" sve ono što se smatra neprihvatljivim ponašanjem i dalje nesmetano činiti izvan kruga javnosti - u toplim stanovima, u skupim barovima, za volanom brzih vozila
Kao roditelji s oduševljenjem primamo pulsku komunalnu odluku o zabrani ispijanja alkohola na ulicama. I odmah se pokazujemo kao teški licemjeri, jer nikakvu prohibitivnu mjeru ne bi pozdravili prije, recimo, 20-ak godina. Čak i ne zato što bi načelno podržavali ispijanje alkohola, nego zato što smo bili svjesni da se zabranama ne rješava mnogo.
Čak ni ako zabrana, kako kažu iz gradske uprave, zapravo ima edukativni karakter! Nevjerojatno! Od sada su i komunalni redari edukatori. A na nacionalnom nivou ne postoji ni sustavni plan o nauku mladih koliko je alkohol štetan. U obiteljima ni svojim postupcima djecu ne prestajemo ohrabrivati na konzumaciju. Ne učimo ih čak ni zašto su umjerenost i odgovorno ponašanje važni, što su prve pretpostavke za rješavanje problema ovisnosti. A i kako to činiti u ovom društvu razorenog morala, gdje svakodnevni primjeri sugeriraju da je neumjerenost i neodgovornost u svemu zapravo odlika uspješnih pojedinaca na svim razinama?
Racionalni sjever
Komunalna zabrana ispijanja alkohola na ulici u Puli djeluje smiješno, jednako kao i davno donesen zakon o zabrani prodaje alkohola maloljetnicima u Hrvatskoj.
U Skandinaviji, među racionalnim sjevernjacima, alkohol je skup, prodaja ograničena, a konzumacija kontrolirana. Ali zato im je brodski promet jak, posebno vikendom i noću, kada se oni željni pića ukrcavaju na palube da bi ga kupili u susjednim zemljama, sve kako bi opijanjem do besvijesti liječili polarnu depresiju. Evo, i to samo pokazuje da je slaba korist od restrikcija, da ni stoljetna antialkoholna politika u Švedskoj, na primjer, zapravo nije suzbila ružne i opasne navike vezane uz opijanje.
Starije su generacije od ove današnje djece, zbog čijih je cuganje i donijeta ovakva odluka, živjela sličan život bez takvih limita. Ipak, tek su se rijetki totalno prepustili poetici alkoholnih para na milost i nemilost. Ako to u pojedincu nije regulirano usađenim kućnim odgojem, osobnim stavom i stavom prijatelja, nikakva komunalna odluka neće spriječiti nekoga da se sunovrati u alkoholizam.
Degustacija ili konzumacija
Jedino što ona može to je da proizvede dodatne klasne razlike među mladima. Jer, odluka podrazumijeva da većina njih neće smjeti piti u Titovom i ni u jednom drugom parku, tom dnevnom boravku u mnogočemu zakinute omladine. Istovremeno će pripadnici njihovog naraštaja iz redova "zlatne mladeži" sve ono što se smatra neprihvatljivim ponašanjem i dalje nesmetano činiti izvan kruga javnosti - u toplim stanovima, u skupim barovima, za volanom brzih vozila. Njima su na putu do zabave otvorena sva ostala vrata, a za komunalne zabrane mare koliko i za mjesečne akcije Crvenog križa.
Nije li diskriminirajuća i dopuna da će se alkohol moći piti na javnim površinama kad se "koriste temeljem odobrenja nadležnog tijela i sukladno aktu". To samo znači da će se političari i ostali uglednici moći, bez straha od komunalnog redara, odazvati degustaciji, čak i u Titovom parku, gdje će se šepuriti s čašom vina u ruci, vrtnjom među prstima iz vina izdvajati arome za okusne pupoljke, sve dok ih alkohol u potpunosti ne preuzme. To se valjda zove degustacija, a ne konzumacija. To se zove hipokrizija.
Djeci preostaje bocu jeftinog pića zamotati u škartoc i prikriti od redara što zaista konzumiraju na javnom mjestu. Svi će znati da je unutra bljutavo pivo ili kiselo vino, ali će forma biti zadovoljena, a komunalna odluka naizgled ispoštovana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
