Ova sramota s Janafom samo je još jedan mučni detalj hrvatske političke stvarnosti, po 'atraktivnosti' možda mjerljiv s tajnom podruma Nadana Vidoševića. Tamo gdje su novci, očito su i prsti političara. Ništa novo za Hrvatsku

U politici nema ljubavi i prijateljstva, ali ima netrpeljivosti i opakog igranja. Kada je Milanović došao na Pantovčak, a Plenković već osigurao miran san u Banskim dvorima, činilo se da će kohabitacija biti mirna. A pretvorila se u buru, gotovo nezapamćenu u odnosima predsjednika i premijera. Rafali s jedne i druge strane ne prestaju, 'prijateljstvo', kako god se činilo da postoji između dva bivša diplomata koji se od mladosti znaju sa Zrinjevca, razbijeno je u krhotine. Nema ga i očito teško da će ga i biti.

Ova sramota s Janafom samo je još jedan mučni detalj hrvatske političke stvarnosti, po 'atraktivnosti' možda mjerljiv s tajnom podruma Nadana Vidoševića. Tamo gdje su novci, očito su i prsti političara. Ništa novo za Hrvatsku. Novo je samo to da javnost, prije svega osiromašeni građani ne mogu prelaziti preko svinjarija svih vrsti, od toga da se moćnici bogate primajući mito, da se poslovi namještaju, cure provizije, dok obični ljudi jedva spajaju kraj s krajem. Novo je i to da privilegije brišu sve moralne kriterije, jer su se jedni za vrijeme lockdowna častili i družili, a drugi plaćali kaznu što su nos provirili iz kuće. I tako unedogled.

Proći će i ova euforija oko Janafa, ubrzo će sve biti stavljeno pod tepih, a glavne odgovore nećemo dobiti. Nećemo nikada saznati zbog čega policija nije odmah uhitila sudionike davanja mita, ako se to zaista dogodilo na veselici u sada već čuvenom klubu. Je li zato što se tamo, najvjerojatnije slučajno, našao i Jakov Kitarović ili postoji neki drugi razlog. Sada, toliko mjeseci poslije teško je sve to rekonstruirati, pa nije nemoguće da i cijeli slučaj padne u vodu.

Krenimo redom. I Milanović i Plenković nisu političari koji bi imali u svojim biografijama bilo kakvu mrlju vezanu za korupciju, crni novac, nezakonito bogaćenje. Obojica su, za hrvatske prilike, potpuno 'čisti', samo okruženi dečkima koji koriste svoje fotelje da zgrnu bogatstvo. A to zna i Milanović koji je bio premijer, kao što to dobro zna i Plenković koji je u prvom mandatu bio okružen specijalistima na hrvatski način. Onima koji su u kratkom životu stekli ogromno bogatstvo koje se plaćom ne može steći. Kako, drugo je pitanje. Zašto su baš ti i takvi postali ministri, još zanimljivije pitanje.

Nije moguće da svi oni koji bi trebali 'baciti oko' na ljude koji su na vrhu vlasti, bilo u politici, bilo u gospodarstvu, nisu već ranije primijetili da sve ono što Kovačević posjeduje nije moguće opravdati i dovesti u vezu s onim koliko zarađuje. Bez obzira što je zarađivao puno po hrvatskim standardima. Ali, ni s plaćom od 25.000 ili više kuna nije moguće kupiti brdo stanova, što naravno ne vrijedi samo za bivšeg šefa Janafa jer bi lista mogla biti mnogo duža. Znaju to dobro i predsjednik i premijer, koji su obojica relativno pristojno zarađivali, ali ne posjeduju nikakvu posebno vrijednu imovinu. Kao pošteni ljudi to naprosto nisu mogli ni ostvariti.

Ali, obojica dobro znaju 'kako to ide' s onima koji ih okružuju. I zato ta kanonada međusobnih napada, uvjetovana prije svega najvjerojatnije informacijama 'gdje je tko bio' i 'što je tko radio' u nekim spornim trenucima vezanim za istragu oko Janafa, nema previše smisla. Umjesto da su na istom terenu da zajedničkim snagama spriječe slične nepodopštine koje potkopavaju Hrvatsku, upustili su se u polemiku koja je ispod razine, gdje se vrijeđa i na osobnom nivou. I gdje se profesija političar još više srozava, ako se u Hrvatskoj uopće može više srozati.

A kada je riječ o politici, ostaje činjenica da je Zoran Milanović i dalje jedina prava opozicija sadašnjoj vlasti koju predvodi Plenković. Predsjednikov je stil posve neuobičajen za naše prilike i tu se ne da ništa učiniti. Očito će Milanović i dalje biti 'onaj stari' Milanović, sada još u većoj brzini. Po nesreću za Plenkovića ujedno i jedini koji ima hrabrosti ući u duel sa premijerom, ali ne na diletantski način kao što su to činili neki SDP-ovci u prošlosti, već direktno, oštro i beskompromisno.

Koje će biti posljedice teško je predvidjeti, ali je sigurno da mu Andrej Plenković to neće zaboraviti. Od mirne, tihe i konstruktivne kohabitacije teško da će nešto biti, a sada Milanoviću neki događaji idu na ruku. Prije svega što se čini da se nakon ove subote napokon pojavila nada da će SDP izroniti iz mrtvih. Do nogu su sada potučeni oni SDP-ovci koji su dozvolili da HDZ i Plenković suvereno vladaju na političkoj sceni, od Davora Bernardića i njegove ekipe i što Peđa Grbin, kao najvjerojatniji novi šef stranke ima manevarski prostor konsolidirati SDP. Ako to učini brzo i pokaže da stranka može biti djelotvorna opozicija, Milanovićeve kritike usmjerene prema Vladi bit će svakako još ubojitije.

Umjesto da Milanović i Plenković pokažu da su na istoj liniji koja bi trebala voditi prema boljom, pravednijoj i prosperitetnoj Hrvatskoj, njih dvojica svakodnevno javnost bombardiraju izjavama koje su medijski atraktivne zbog bizarnosti. Plenković i Milanović su izrazito dobri govornici, brzi na jeziku, ali to naprosto državnički nije dobar posao. Oni bi, kao dvojica nekompromitiranih političara, trebali biti nada svima kojima nije do prepucavanja, već do bolje Hrvatske.

Što znači ako je ovo posljednje prepucavanje, kojem se i dalje ne vidi kraj, ujedno i kraj kakve-takve suradnje Pantovčaka i Banskim dvora. Centara moći koji moraju surađivati, jer predsjednik i premijer, recimo, uskoro trebaju donijeti odluku o imenovanju novih veleposlanika. Milanović je ostao po strani kada je riječ o odluci čije ćemo vojne avione kupiti, iako je vrhovni zapovjednik vojske, što također nije posve objašnjivo. Ako ne mogu na neki način surađivati oko najvažnijih stvari za državu, što nas čeka.

Kohabitacije predsjednika i premijera koji dolaze iz različitih političkih miljea nikada nisu bajkovite. Mi smo imali razna iskustva, pa se može reći da je suradnja Stipe Mesića i Ive Sanadera bila dobra, kao i ona Ive Josipovića i Jadranke Kosor. Bivša predsjednica Kolinda imala je loša iskustva sa Zoranom Milanovićem, a nije bilo, bar u početku harmonije ni sa Andrejom Plenkovićem, iako su pripadali istoj političkoj grupaciji. Kasnije su, nakon što se premijer izborio za svoja pravila igre, popravili odnose, a kada je Grabar-Kitarović izgubila i Milanović postao predsjednik, mnogi su predviđali da će se strasti smiriti i da će njih dvojica, koji se dobro poznaju, surađivati.

Sada se čini da je krajnje neizvjesno kako će to ići dalje. A mora ići. Milanović će sigurno 'puhati za leđa' premijeru, a Plenković tek treba vidjeti može li se i SDP probuditi. Jer, predsjednik države je svjestan da može samo govoriti i ništa posebno drugog, dok bi povratak u život SDP-a za premijera bilo mnogo opasnije.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast