piše ian tataj
Kulturna centralizacija: Gdje je nestao Grožnjan?
(Arhiva Glasa Istre)
Negdje povrh Mirne, na samo dvadesetak minuta (vožnje) od Umaga, leži pitoreskni srednjovjekovni gradić Grožnjan. Osim što ima odlike očuvanog, i do danas, restauriranog gradića kakvih se vidi od Iberije do Grčke diljem Mediterana, Grožnjan ipak danas ima poseban značaj. On je grad umjetnosti i glazbe – poznat je i ovjekovječen kao "Grad umjetnika".
Njegov umjetnički procvat i značaj, počeo je 1965. godine kad su u prazne kuće koje su napustili Talijani nakon Drugog svjetskog rata uselili umjetnici iz svih krajeva svijeta.
Uistinu, u to doba poraća kada se diljem Istre počelo zbivati ono dotad neviđeno u nas – umjetnički kolonijalizam – gdje su umjetnici pronalazili niše po Istri, kao neki drevni Kršćani, koji su bježeći pred rimskim zakonima, nalazili utočište u špiljama, a kod nas su se, kroz malo skvotiranja, a malo čak i institucionalne potpore ili "zatvaranje jednog oka" (poput kolonija u Rovinju), našlo prostora za jednu posebnu urbanizaciju.
Broji se tako godine od 1965., kako rečeno, da je Grožnjan postao gradom umjetnika, koji su nekoć ondje u oronulim i zapuštenim prizemljima držali ateljee, stvarali na licu mjesta, družili se, feštali, i općenito, boemizirali to mjesto, a tradicija se nastavlja i danas. Povodom 50. godišnjice tog "ponovnog osnutka" gradića, izdana je velika monografija, a sljedeće godine, izlazi i monografija za 60. godišnjicu.
Svatko tko se u Jugi smatrao umjetnikom, morao je barem jednom vizitirati, ako ne odsjesti u Grožnjanu, a lista imena, što vizualnih, što glazbenih stvaratelja, je pozamašna. To su bila neka druga vremena, ipak, pa mnoge stvari, otkad je turizma, odnosno notornog spoja kulture i turizma, ipak to mjesto nije ono što je nekoć bilo; naime, neki od umjetnika koje sam konzultirao napominju da otkad stranci kupuju nekretnine u Istri, mijenja se i struktura populacije Grožnjana, pa se tako ondje umjesto ateljea može danas naići na privatnu kuću – za najam!
Ima i nekih novih događanja - Početkom travnja je počeo tradicionalni sajam starina koji se održava svakog četvrtka i traje sve do listopada. Četvrtkom su "Sip&Paint" (art & wine) radionice u Truba baru, primjerice.
A dok neke od tradicijskih manifestacija izvornog boemiziranja opstaju i dalje, poput festivala Jazz is Back BP, i naravno, Ex Temporea, čak se i ovdje uviđa da se, primjerice, ne održava više jazzerska škola, festival se skratio, a na Ex Tempore, naoko, mada će me zasigurno ispraviti dugogodišnji posjetitelji te manifestacije, dolazi manje umjetnika no nekoć.
Mjesto je neprekinutog umjetničkog života u Grožnjanu, pak, Gradska galerija Fonticus, čiji je kustos Eugen Borkovsky, koji neumorno stvara i pruža prostor domaćim, mladim i starim umjetnicima. Izborio se, kaže nam, sa svim načelnicima, da kultura u Grožnjanu ostane što netaknutija, da ostane prostora za svih – i uspijeva. No, ipak, što se tiče prostora za mlade umjetnike, trebalo bi i više sredstava i vremena za njihov boravak ondje, jer inače, kaže, to su kolonije koje kratko traju.
Druga su danas, EU i kapitalistička vremena, kaže nadalje Borkovsky.
- Kapitalizam ne može ništa bez pokrića. Mnogi su ateljei danas suvenirnice. Neki imaju prostore napola kao galerije, a napola suvenirnice – autorski suveniri, ne kineski, doduše, napominje Borkovsky, dodajući kako Fonticus, za razliku, ima svoj nezavisni program, za koji se mukotrpno trudi da bude financiran od strane Općine, jer, "Ako se pak uvede plaćanje za izložbe, dolaze papiri, suvenirdžije", i svi ovi ranije navedeni problemi. To je njemu obrana od kapitalizacije umjetnosti. Nadodaje i da su nekoć organizatori Jazz festivala bili lokalno nastanjeni, a danas dolaze iz Zagreba, pa je, isto kao i u državi, pitanje centralizacije prevladalo...
Netko se dakle može komotno zapitati gdje je nestao Grožnjan - hoće li ikad više živjeti onim bukoličkim i boemskim životom kakvog se mnogi sjećaju, i/ili – je li umjetnost bolje stvarati kada se umjetnici moraju sami za sebe izboriti, ili kada im centrala dodijeli novac, pa se sve svodi ipak, na kapitalizam...
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
