Smijete li biti iskreni sa šefom ili šeficom? Možete li otvoreno reći svim članovima obitelji, prijateljima i susjedima što mislite o njima? Smijete li otvoreno reći ili napisati svoj stav o bilo kojoj političkoj opciji? Ako ste na bilo koje od ovih pitanja odgovorili potvrdno, slobodno razmislite još jednom.

Mnogi iskrenost brkaju s otvorenim izražavanjem uglavnom animoziteta. Tim se ljudima nekako iskrenost polagano stiša, pobjegne pod stol, ili je sami rukom negdje prignječe, samo da ne iskoči kada je u pitanju nešto dobro, pozitivno, nešto što bi trebalo pohvaliti. Pa tako sve one koji pristojno prešute stvari i situacije u kojima se jednostavno ne može do kraja biti iskren nazivaju licemjerima, lažljivcima, onima koji su u biti neiskreni. U njihovim očima iskren znači biti brutalan, isključivo u negativnom smislu. Tako 'iskreni' ljudi svoje viđenje iskrenosti temelje na komunikaciji u kojoj se ne biraju ni misli, ni riječi, već na brutalnom i kočijaški oblikovanom rječniku spremnome da u svakom trenutku iznjedri negativu.

Iskren sa šefom i šeficom, ali i kolegama, moguće je biti i na civiliziran, pristojan, pristupačan, pa i ljubazan način, bez obzira na ono što o njemu duboko u sebi mislili. To nije licemjerje, već profesionalnost. Naravno, ako je čovjeku stalo do toga da poslovni prioritet bude dobro odrađen posao. Nije potrebno zatezati odnose prepuštajući egu da nadjača sve ostale moguće interese.

Kada govorimo o bliskim ljudima, to je teren na kojemu je birati riječi možda još i važnije. Obitelj - što uža, što šira - mjesto je u kojemu se od početka naših života trenira, odgaja i njeguje prihvaćanje razlika i različitosti karaktera, pa pokušava uobličiti u ugodan i lijep suživot. Uvjerena sam da je svaki pojedinac sposoban stvoriti harmoniju u svim svojim odnosima, samo ako u to uloži dovoljno truda i dobre volje.

Koliko god karakterno različiti bili i roditelji, i braća i sestre, ali i ostali članovi obitelji, toliko i naš osobni rast ima daleko većeg smisla kada je blagoslovljen međusobnim prihvaćanjem. Govoreći o prijateljskim vezama, nema većeg testa za našu osobnost da pobijedi vlastite nadmene stavove i stavi drugoga na prvo mjesto. Budući da za prijatelje ljudi često govore su obitelj koju sami izabiremo, nikome nije u interesu da takvu vezu uništi nepotrebnim i ishitrenim izjavama pod krinkom iskrenosti.

A iskrenost u politici? Da, smiješno je, posebno u našim okvirima. Ipak, kada se ljudskost stavi na prvo mjesto, a uporno odbijam vjerovati da je nestala ili da je ima tek u tragovima, onda je moguće iskrenost pronaći i u političkim akterima. Barem u trenucima kada se kamere i mikrofoni ugase, a oni ostanu ništa drugo nego ljudi od krvi i mesa.

Ipak, postoji ona doza iskrenosti u politici koju nije dobro spominjati. I sasvim je jasno da se prešućivanje iskrenosti u tom slučaju ne može kvalificirati kao licemjerje, već kao pametan potez. Ovisi o točki gledišta. U svakom slučaju, ponekad je mudrije prešutjeti, jer za iskren trenutak postoji i mjesto i vrijeme, ali i granica. A nju smo tako često spremni prijeći.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Ništa osim KROasana!
• Tko preživi, pričat će!