KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA
Svi smo mi, da prostite, pizde!
Svi koji sumnjaju u brutalnost premlaćivanja, također neka pronađu snimku. Viralna je, kruži eterom. Mi je, nažalost, nećemo objaviti. Kukavički i oportuno procijenili smo da bi zbog toga mogli zaraditi neugodnu tužbu. Iako procjenjujemo da bi objavljivanje bilo u javnom interesu, priklanjamo se krutom propisu, a ne životnoj situaciji
Robert Frank (Snimio Milivoj Mijošek)
Kad pogleda snimku brutalnog premlaćivanja devetogodišnjeg dječaka u dvorištu medulinske osnovne škole, čovjek se ne može ne zapitati odakle toliko mržnje i nasilja među djecom. Umjesto da odigraju nogomet na male golove, pet, šest, sedam, možda i desetak djece nasrće na usamljenog i nezaštićenog učenika.
I da hoće, ne može im pobjeći. Okružen je u svakom trenutku. Vješto mu zatvaraju prostor, kao da ih netko navodi. Napadači ga udaraju u glavu, po tijelu, ciljaju genitalije, kad završi na podu kanonadu nastavljaju cipelarenjem. Prilaze mu frontalno, ali i sa strane, udarci pljušte i s leđa. Podmuklo, kukavički, nepotrebno, nedozvoljeno, neprihvatljivo. I opasno. Ne treba puno, tek milimetar lijevo ili desno, gore ili dolje pa da dječja glava koja prima niz udaraca u slobodnom padu na pločnik zadobije teške i trajne ozljede. Zar je došlo do toga da će uskoro u školskom dvorištu mrtvozornik proglasiti nečiju smrt. Objašnjenje će biti… da se dogodilo… da djeca nisu htjela… da je ovaj koji je mrtav to zaslužio…
Neprepoznata opasnost
Snimka vršnjačkog nasilja u Medulinu, grubog maltretiranja u kojem puno brojniji nasrću na jednog, jedinog i nemoćnog, poražavajuća je za društvo. Uopće ne ulazeći u razloge zbog kojih se dogodila sramota za sve roditelje, čija su djeca konkretnim udarcima ili bodrenjem sudjelovala u nečem što će na žrtvi ostaviti vječni trag traume, dok će se male počinitelje velikog zla stigmatizirati nasilnicima, treba provesti istragu koja će u lancu odgovornosti detektirati najodgovornije.
Odmah, danas, sutra, dok je stvar vruća i glave usijane valjalo bi utvrditi što se točno dogodilo i tko je najviše zakazao. Škola je sigurno zakazala. U njoj očito nitko racionalan i mudar nije zaključio da bi trebalo na odmor poslati nekog od nastavnika koji će preventivnom šetnjom dvorištem i svojom pojavom odvratiti djecu od planiranog nasilja.
Škola je kriva, uvjetno rečeno, zato što nastavnici među svojim učenicima i kroz njihove očito poremećene odnose nisu dovoljno i do kraja prepoznali potencijalnu opasnost koju bi onda predvidjeli i spriječili ono što se dogodilo. Mnogi od njih kao da su pali s Marsa pa se iščuđavaju nad činjenicom i ovdašnjom realnošću da se na planeti zemlji i ovom, našem, u glavama vječno brdovitom i kvrgavom Balkanu, krv prolijeva od najranije dobi. Ukoliko su, možda, propustili to shvatiti sada su se, doslovno u svom dvorištu, u to uvjerili.
Roditeljska odgovornost
Za ono što se dogodilo krivi su i roditelji koji djeci nisu objasnili da se nasiljem ne suprotstavljaju nasilju te da se nasiljem, posebno u njihovoj dobi, ne rješava ništa i ništa se ne dokazuje. Krive su i društvene mreže, kao i dostupnost svakakvog sadržaja svakome, pa tako i djeci koja slijede krive obrasce ponašanja i imaju pogrešne uzore. Tu su, opet, krivi roditelji. Dječja se naklonost, mir i tišina u dnevnom boravku, dok tata ispija pivu i gleda utakmicu, a mama s frendicom čavrlja o popustima, kupuje mobitelom.
A na tom malom, usranom aparatu, ako nisu pod stalnim nadzorom, djeca će više lošega saznati nego dobroga naučiti. Krivi su i oni koji u političkom prostoru mržnju koriste kao argument protiv suparnika, izmišljaju, podmeću, manipuliraju, svađaju se preko svake mjere, zazivaju tuđu djecu, krv, osvetu. Nekakva vendeta!
U društvo zatrovano politikom kao da su ušli demoni. Dobro se ismijava, a loše hvali. I zato ne bi začudilo da nasilnici sa snimke postanu fora. Bit će najgore ako im se drugi budu divili i iskazivali poštovanje! Kako bi se takva interpretacija spriječila, svaka obitelj čije je dijete aktivno ili pasivno sudjelovalo u događaju koji razotkriva sve naše slabosti trebala bi se okupiti na nedjeljnom ručku te u tišini i miru pogledati što se dogodilo…
A svi koji sumnjaju u brutalnost premlaćivanja, također neka pronađu snimku. Viralna je, kruži eterom. Mi je, nažalost, nećemo objaviti. Kukavički i oportuno procijenili smo da bi zbog toga mogli zaraditi neugodnu tužbu. Iako procjenjujemo da bi objavljivanje bilo u javnom interesu, priklanjamo se krutom propisu, a ne životnoj situaciji. I mi smo, da oprostite, pizde.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
