PIŠE ROBERT FRANK
Bravo! Multikulti Istra (1961) s Bosancem Guzinom i Japancem Harom na korak do povijesnog uspjeha!
Moguće je i to da u jednoj utakmici na sve ili ništa, gdje slabiji srećom i čudom ima šanse nadjačati jačega, a hrpa je takvih primjera, Istra 1961 osvoji Kup. I onda uđe u Europu
Arhiva
Klasičan nogometni izvještaj prepun je fraza: „igrači u bijelim dresovima bolji su od igrača u plavim dresovima“ - „lopta je okrugla“ - „pobjeda je zaslužena“ - „ne pobjeđuju uvijek najbolji“ - „gosti se nisu previše naigrali“ - „tribine su nezadovoljne igrom domaćina“…
Nema teksta pod ovim nebom u kojem se u izvještaju s nogometne utakmice nešto takvo neće naći. Nije stvar u tome da su izvjestitelji bezidejni i nemaštoviti, nego je to naprosto tako. Često se fraze nižu kao na traci. Eto fraze, još jedne. Ma neka…. Nego, jučerašnja utakmica na Drosini… Infarkta završnica! I to je fraza! Ma neka…
Život i nogomet su paradoksi
Dakle, konačno dašak ljepote života u atmosferi sulude korone i svakodnevne smrti: u danu kad se zbog virusa koji pokorava svijet umiralo i ovdje kod nas, u OB Pula, samo parsto metara zračne linije udaljene od stadiona legendarnog Alda Drosine, Istra 1961 je u dramatičnoj utakmici, prepunoj iznenađujućih situacija, s 3:2 pobijedila favoriziranu Rijeku i ušla u finale hrvatskog nogometnog Kupa! Tamo će je, po svoj prilici, čekati Dinamo koji prije toga mora pobijediti Goricu, i onda je sve moguće. Moguće je i to da u jednoj utakmici na sve ili ništa, gdje slabiji srećom i čudom ima šanse nadjačati jačega, a hrpa je takvih primjera, Istra 1961 osvoji Kup. I onda uđe u Europu, istodobno dok se u domaćem prvenstvu bori za opstanak u ligi! Život je ponekad paradoks, a ovo je taj trenutak: klub je u kupu dotaknuo nebo, sam vrh, korak je do povijesnog uspjeha, dok se u istom razdoblju želi izbjeći pad u niži rang. No to je nogomet, igra koja je upravo zbog nepredvidivosti i nelogičnosti tako adrenalinska, uzbudljiva, napaljujuća, privlačna i zanimljiva. Osim toga, ovo je jedan od rijetkih sportova u kojem bolji može izgubiti, a slabiji pobijediti. U tome je šansa Istre 1961 u finalu Kupa.
Pobjeda za žrtve korone
Nakon bezbrojnih lutanja u vođenju kluba, španjolski vlasnici su očito pronašli formulu mogućeg uspjeha. OK, prerano je i pretjerano reći, neovisno o značaju ove pobjede, tim veće zato što su Puljani pobijedili Riječane, vječne rivale na koje se uvijek dodatno napale, da će Istra 1961 sada poteći nizvodno nakon što klub stalno jedri uzvodno. Ne ide to tek tako. No neki su pomaci napravljeni, struktura kluba se posložila, a navijači ostali vjerni unatoč stalnom pritisku od ispadanja. Nije pobjeda nad Rijekom rezultat koji će proizvesti kolektivno ludilo, još manje će ekstaza predugo potrajati. Značaj pobjede više je u simboličnom podsjećanju koliko život sretnim čine suštinski male stvari, u ovom slučaju sportske, s kojima se ljudi identificiraju. Stoga je slavlje zbog pobjede na Drosini privremeni bijeg od korone, kratkotrajno primirje s opakom bolesti i, što je najvažnije, tračak nade u bolje sutra.
Koliko god smo još daleko od vraćanja u normalu, ovakvi uspjesi olakšavaju dugotrajan, bolan i neizvjestan proces. I zato neka ova pobjeda, patetici unatoč, bude posvećena umrlima od korone i svima u zdravstvenom sustavu koji se trude da takvih bude što manje. Neka ova pobjeda bude zahvala onima koji s teškim skafanderima i pod neprobojnim maskama ulaze u kovid odjele i održavaju druge na životu riskirajući svoje. Neka ovaj sportski rezultat bude potvrda da se borba uvijek isplati, a predaja nikad i nigdje, u ničemu i ni pod kojim okolnostima ne dolazi u obzir. Ne znam koliko je tko išao za tim detaljem, ali Istru 1961 u finale Kupa odveli su Gedeon Guzina i Taichi Hara! Bosanac i Japanac! Multikulti Istra.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
