Preporuka Ministarstva obrazovanja školama da – o državnom trošku – nastave s organiziranim ekskurzijama u Jasenovac hrabra je i jasna politička poruka objavljena u vrijeme kada se antifašizam, holokaust i partizanska borba ponovno dovode u pitanje. Objavom da školska djeca trebaju ići odati počast žrtvama ustaškog stratišta – Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima – a ne poraženim ustašama u neki surogat Bleiburga ipak se pokazuje da barem dio vlasti nije sklon povijesnom revizionizmu.

Ustaški sabirni logor Jasenovac, kojim su zapovijedali logornici Maks Luburić i Dinko Šakić, ratni zločinci i koljači, mjesto je važnije od svakog drugog da se na njemu održi školski sat hrvatske povijesti dvadesetog stoljeća. Naročito onaj dio koji se odnosi na tzv. Nezavisnu državu Hrvatsku, kvislišku tvorevinu koja je u ime nacizma i fašizma predala dio hrvatskih povijesnih zemalja, poput Dalmacije, silama Osovine, dok im niti na pamet nije došlo da zatraže natrag Istru koja se od kraja Prvog svjetskog rata u potpunosti nalazila pod vlašću Kraljevine Italije.

Upoznavanje učenika i studenata sa strahotama Jasenovca važno je zbog njihova nepoznavanje te teme – školski udžbenici vrlo suzdržano govore o tom povijesnom razdoblju – dok sam ustaški pokret često ne objašnjavaju onakvim kakav je on bio – zločinački, ubilački i u svojoj srži antihrvatski i antiljudski. Školski sat povijesti Drugog svjetskog rata Ministarstvo obrazovanja trebalo bi, doduše, organizirati i na drugim mjestima stradanja nacionalnih manjina, Hrvata antifašista i nedužnih građana, poput Gline, Jadovna, Danice kod Koprivnice ili Kerestinca kod Zagreba. I tamo su stradali nevini i oni koji su se borili protiv fašizma i ustaške strahovlade.

Jasenovac je, doduše, simbol stradanja i tamo je stradalo najviše ljudi. Ali, niti jedno mjesto stradanja nedužnih u Drugom svjetskom ratu ne smije biti zaboravljeno i izbrisano iz satova nacionalne povijesti. To je važno, ako zbog ničeg drugog, zbog nacističkih oznaka po školama, ulicama i trgovima u brojnim gradovima, po kojima se vidi da mladi nemaju pojma o tome što je bio ustaški režim. Mjesta sjećanja žrtvama ustaša i okupatorskih vojski trebaju imati jednak tretman javnoj memoriji koju imamo za stradalnike rata za slobodu Hrvatske u devedesetim godinama.

Nedavna promjena imena Ulice Mile Budaka, autora hrvatske inačice rasnih zakona, u Slavonskom Brodu, te recentna preporuka Ministarstva obrazovanja da se organizirano posjećuje Jasenovac nisu dovoljne da se isprave sve pogrešne i prešućene informacije servirane javnosti – i djeci kroz obrazovni proces – u proteklih tridesetak godina. Nadamo se, stoga, da je riječ samo o početku borbe protiv povijesnog revizionizma i za istinu o antifašističkoj borbi.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast