Gdje završava politika, a gdje počinje hajka - mogli bismo se zapitati nakon "akcije Štinjan" koja se odigrala minulih dana. Dakle, suma sumarum, susjedi, koji u atraktivnom dijelu tog pulskog naselja, nadomak plaže Hidrobaza i s pogledom na Brijune, imaju kuće i stanove, obrušili su se na graditelja koji tamo želi izgraditi još jednu zgradu.

On za to ima građevinsku dozvolu, a parcela je samo jedna u nizu, u sklopu već izgrađenog naselja, dakle ne radi se o gradnji usred ničega, na pomorskom dobru ni u šumi, što su primjeri o kakvima smo slušali ovo ljeto napretek. Prema tvrdnjama susjeda problem je u tome što su temelji veći od dozvoljenih, a inspekcija još to nije potvrdila, ni opovrgnula. Sam građevinac priznaje da su temelji preveliki (kaže za 10 centimetara) i krenuo ih je smanjivati, kad se susjedstvo opet diglo na noge. Ovaj put to su učinili zato što se radovi odvijaju usred ljeta, iako Grad Pula, za razliku od mnogih drugih gradova na Jadranu, nema zabranu građevinskih radova za vrijeme turističke sezone. Dakle, da rezimiramo: susjedi su se prvo pobunili jer su temelji preveliki, a onda su se pobunili jer se temelji smanjuju.

Očekivalo bi se da se ovaj deja vu slučaj sukoba starih susjeda s novim susjedom oko nekih centimetara vamo-tamo neće probiti dalje od prvog štinjanskog kafića udaljenog 100 metara zračne linije od gradilišta. Ali probio se, jer susjedi imaju asa u rukavu - ni manje ni više nego gradonačelnika Filipa Zoričića.

Novi sindaco još uvijek surfa na valu svibanjskog trijumfa i dojam je da je njegova popularnost među ljudima čvrsta kano klisurina. Stoga on dolazi na mjesto radnje odjeven kao za plažu i tamo pred očaranim susjedstvom izvikuje da se ne zna što će inspekcija odlučiti, ali svejedno zaključuje da se radi o kaubojštini. I doista, riječ je o kaubojštini, samo je pitanje je li kaubojština to što je netko napravio 10 centimetara veće temelje, ili je kaubojština reakcija susjeda i njega kao gradonačelnika.

Nekoliko dana kasnije Zoričićevi partneri iz stranke Možemo hvale se na pressici da su oni u ovom slučaju bili spona između građana i izvršne vlasti. Dakle, netko je javio Dušici Radojčić da njoj omraženi građevinac, na čijoj je kritici gradila kampanju, nešto bagerira po Štinjanu, a ona je zamolila Zoričića da ode tamo i svojim autoritetom sredi stvar. Ili mu je naredila, što ne bi bilo čudno ako se zna da Možemo Zoričiću drži većinu u Vijeću, uz ipak racionalniji SDP. Ako je suditi po outfitu, Zoričić nije imao vremena ni odjenuti se kao gradonačelnik, što sada ipak više nije ni važno.

Ono što je važno jest radi li se u ovom slučaju o redovnim gradskim poslovima, ili o pritisku politike na poduzetnika, ma tko god on bio? Jer, napišimo i to konačno, građevinac je Ivica Salvador, čovjek koji je izgradio stotine stanova u Puli i okolici i mnogima ostao trn u oku. Ali ako će se gradonačelnik i predsjednica Vijeća baviti njime, odnosno jednim običnim susjedskim natezanjem kakvih u Puli ima na stotine, onda nam se loše piše. Jer ako je tako, netko od tih novajlija u politici definitivno ne uspijeva shvatiti što je politika, a što hajka.

Povezane vijesti

• Zoričić ima pravo birati ljude, sve ostalo su formalnosti
• Zoričićev put u Istanbul i provincijske reakcije
• Peđa Grbin se posrao na socijaldemokraciju