Jurica Körbler
Zagreb je ovog vikenda pružao sliku kao da virusa nema, kafići su postavili stolove jedan do drugog, restorani također. Većina nije skinula ni staklene stijene s terasa, ljudi su se tiskali. S druge strane, jedan od najljepših i najposjećenijih zagrebačkih kafića Dežman poštivao je sve mjere na krajnje primjeren način. Stolovi su bili udaljeni, staklene stijene maknute, konobari diskretni i udaljeni od gostiju. Naravno da su i u Dežmanu mogli nagurati stolove, jer su ionako uvijek puni, ali nisu. Zbog svojih gostiju, ali prije svega i zbog svijesti da mjere treba poštivati kako bismo svi što prije izašli iz krize.
Nije, naravno, ni Dežmanu lako, računi stižu, prometa nema, ali bolje i tako nego nikako. Zagrebački primjer lako se može primijeniti na cijelu Hrvatsku. Sada će zbog nediscipline nekih možda i svi u lockdown, pa i oni koji su korektno radili i primijenili sve što je bilo propisano. A moglo je drukčije, jednostavno je trebalo onima koji su nagurali stolove obustaviti potporu ili čak ići na rigoroznije mjere, pa stimulirati one koji korektno poštuju mjere i žele raditi. Bilo bi to poštenije prema poduzetnicima koji su odgovorni i pametni, za razliku od onih koji sami sebi potkopavaju posao.
Nikome nije lako u ovoj krizi, ponajmanje ljudima u ugostiteljstvu i turizmu. Sve to užasno dugo traje. Ni famozni Nacionalni stožer civilne zaštite ne zna uvijek što učiniti, mjere su konfuzne, ponekad nepotrebne, a ponekad izostaju prave. Primjer je sada i Primorsko-goranska županija koja se odlučila na potpuni lockdown, pa se zatvara i ono što ne bi trebalo.
Ali vremena su teška, nitko ne zna što će biti dalje, a uspješna turistička sezona je preduvjet da cijela zemlja nekako prođe ovu godinu. Bez odgovornosti svih koji tome mogu doprinijeti to se neće dogoditi, pa primjer moraju biti disciplinirani i odgovorni, a ne oni koji itekako krše mjere, a traže od države potpore. Nije lako naravno ni inspektorima na terenu, u borbi s koronom itekako nedostaje edukacije, za razliku od Istre gdje je ima. Da se ugostitelje više argumentima uvjeravalo da je potrebno stolove udaljiti dva, tri metra i da će tako moći normalno raditi, možda bi se izbjegao i lockdown. Ali oni koji su i sami često bili kontaminirani krivim odlukama sada teško mogu promovirati prave, jer im ljudi više ne vjeruju. I tako u krug.
A dnevno jedan puni autobus ljudi zbog korone odlazi na drugi svijet. Strašan je to podatak koji razumnim ljudima ukazuje na ozbiljnost problema. Očito nas ni cjepivo neće u bliskoj budućnosti riješiti virusa, moguće da nas poslije ljeta ponovo čekaju dramatični dani. I zato je potrebno već sada razraditi plan kako dalje, kako ljude uvjeriti da moraju biti disciplinirani. Metoda mrkve i batine, nažalost, najčešće se pokazuje efikasnom. A to znači da oni koji su sada kršili mjere, stiskali goste jedne do drugih, zanemarili zahtjeve Stožera da se poštuje udaljenost, moraju snositi sami posljedice za to neodgovorno ponašanje. Jednostavno, njima država ne treba davati daljnje potpore. Onima, pak, koji su bili itekako odgovorni potpore treba povećati.
Vlasnici ugostiteljskih objekata neće moći dugo ovako izdržati, a oni odgovorni dali su veliki doprinos da se zadrže zaposleni i da bar u pauzama zaključavanja bude puniji i državni proračun. I oni su na neki način junaci ove krize, jer ne mogu raditi punim kapacitetom i svim snagama održavaju glavu iznad vode. Svima onima koji su poštivali mjere, poput vlasnika zagrebačkog Dežmana koji je također mogao nagurati stol do stola, treba izaći maksimalno u susret. Oni su primjer da se i u teškoj krizi može i mora biti odgovoran.