Oporba može kontrolirati Vladu na isti način kada parlament zasjeda ili je na ljetnom raspustu. Naime, Možemo! inzistira na tome da se ne može dopustiti dvomjesečna stanka u radu Saboru jer se ovakva vlada ne može ostaviti bez kontrole za tako dugo razdoblje. Spominju i to da je situacija u zemlji izvanredna pa se ne može dopustiti da zastupnici dva mjeseca besposleni planduju po plažama i vikendicama.

Potpuno je pogrešan dojam, za koji su istina odgovorni i mediji, da to što od 15. srpnja do 15. rujna Sabor ne zasjeda, znači da zastupnici ne rade ništa. Naime, oni koji rade za vrijeme zasjedanja, rade i onda kada njega nema. A oni zastupnici koji ne rade nikada, njima je ionako svejedno ima li sjednice ili nema. Nije osnovni posao zastupnika da sjedi u sabornici i lupeta o svemu i svačemu. I o onom što razumije i o onome o čemu nema pojma. Neke se političke karijere jesu stvorile na taj način, ali to ne treba miješati s procjenom je li neki zastupnik kvalitetan ili nije. Odnosno, radi li svoj posao dobro ili ne.

Osim pukog sjedenja u sabornici, zastupnik ima puno drugih važnih poslova. Recimo, čitati zakone koji dolaze iz Vlade. Naravno, njih je strašno puno i nitko ne može pokrivati baš sva područja. Ali pristojno bi bilo da zastupnik čita barem one zakone koji pokrivaju područje u koje se on razumije. A kada se već razumije u to područje, onda možda ne bi bilo loše da i sam bude predlagatelj nekog zakonskog teksta. Ili da barem izađe s amandmanima na ono što dolazi iz Vlade. To se može raditi za vrijeme zasjedanja, ali i za vrijeme ljetne ili zimske stanke. Usto kada Sabor ne zasjeda, zastupnici mogu komunicirati s biračima iz područja odakle dolaze ili locirati probleme lokalne zajednice pa njihovo rješenje ugraditi u neki zakonski tekst. Dakle, tko hoće raditi, radi i kada Sabor zasjeda i kada ne zasjeda. Pa neki zastupnici rade cijelu godinu, a neki ne rade nikada.

A što se tiče kontrole rada Vlade, što je također jedna od temeljnih uloga parlamenta, za to nije nužno potrebno biti u zgradi Sabora. Ako netko od oporbenih stranaka ili zastupnika uoči kakvu nepravilnost u radu bilo kog člana Vlade ili neke druge niže instance, on ili ona uvijek mogu sazvati konferenciju za novinare i ukazati na problem. U ljetnoj sezoni kiselih krastavaca, kada nema previše događanja, dobit će veliku pažnju zahvalnih medija. Pa mogu doprijeti do zaista velikog broja građana, čime također rade pritisak na vladajuće da priznaju ili poprave svoje pogreške. A oporba opet može dobiti svoje političke bodove koji su, to je sasvim legitimno, i jedina svrha cijele ove političke igre. Bodove koji su posebno važni u razdoblju kada je do parlamentarnih izbora manje od godinu dana.Tih bodova ne bi bilo više ni da Sabor zaista zasjeda.

Okej, možda bi ih bilo malo više, s obzirom na to da bi izvanredna sjednica, kako joj samo ime kaže, u cijelu priču unijela jednu dozu izvanrednosti. Ali opet, oporba je dosad inicirala više od desetak interpelacija i zahtjeva za smjenom pojedinih ministara pa opet nije postigla ništa u smislu poboljšanja svog političkog rejtinga.

Iako je predsjednik Republike brutalan prema Vladi i HDZ-u, on je uvijek inzistirao da se radi o osobnom političkom sukobu s njima. Kada bi sada pristao na ovakvo traženje oporbe, i formalno bi se svrstao na njihovu stranu. U tijeku je ipak i nekakvo, istina minimalno, zatopljavanje na relaciji Pantovčak - Banski dvori. Pa bi i taj mali, minimalni napredak pao u vodu ako bi Zoran Milanović u ovom sukobu stao na stranu oporbe. Otkad je na snazi ovakav Ustav, dakle od 2000. godine, samo se Ivo Josipović kao predsjednik Republike svrstao uz oporbu kada je ona bila u sukobu s Vladom. Ali ni on nije sazvao izvanrednu sjednicu, već je na konzultacije pozvao predsjednike parlamentarnih stranaka. Uostalom, čak i da predsjednik sazove tu famoznu izvanrednu sjednicu, tko može prisiliti zastupnike vladajuće većine da se uopće pojave na Markovu trgu. Nitko. Baš nitko. Uza sve to, vrijeme je godišnjih odmora kada građani baš i nemaju fokus na to što se zbiva na političkoj sceni. Tako da je više-manje svejedno hoće li ili neće biti izvanredne sjednice, u smislu političke štete ili koristi za aktere ovog sukoba.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast