PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Treba li IDS-u SDP?
Napuhana kriza vladajuće koalicije u kojoj je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković pokazao kako je on pravi vlasnik svih "žetončića" s desne strane sabornice – naročito onih na kojima piše HNS – razotkrila je početak panike u redovima opozicije. Nakon daleke prijetnje izbora što bi se održali koji mjesec ranije, ali unutar izborne godine, šefovi oporbenih stranaka mahnito su počeli pisati deklaracije, izjavljivati kako su za izbore "uvijek spremni" te smišljati nevjerojatne izborne koalicije i kombinacije koje bi samo njima – dakle predsjednicima opozicijskih stranaka – omogućile komfor parlamentarnih fotelja još jedan mandat.
Pri tome je sve jasnije kako se u glavama oporbenjaka sve više razmišlja o opstanku, a sve manje o pobjedi i obnašanju vlasti, što je u Hrvatskoj uvijek dosta nezahvalan posao. Priče o parlamentarnim izborima, "kobasica" koalicijama i izbornim platformama zasjenile su pomalo i predstojeće predsjedničke izbore 22. prosinca na kojima bi se moglo, zapravo, testirati koliko koja opcija vrijedi na biračkoj vagi.
Stoga je dosta nevjerojatno kako je SDP – nakon što je samostalnim nastupom na europskim izborima ostvario najbolji rezultat u šest posljednjih izbornih ciklusa – odlučio u izborni savez pozvati HSS, HSU i GLAS koji su na istim tim izborima pokazali da vrijede vrlo malo. Koalicijska "kobasica" - kako se strategija Iblerova trga naziva u medijima – stvara se uglavnom od piletine, odnosno od niskokaloričnih političkih vrijednosti koji su na posljednjim izborima osvojili oko 30 tisuća glasova. Za izbornu pobjedu potrebno je, otprilike, 800 tisuća glasova, pa je nevjerojatna niska razina samopouzdanja Davora Bernardića koji koalira sa strankama niskog rejtinga kako bi dobio koju tisuću glasova, zaboravljajući kako će zbog njih isto toliko i izgubiti.
Boris Miletić, predsjednik IDS-a, svakako ne pokazuje krizu liderstva. Nakon što je predsjedničkog kandidata SDP-a Zorana Milanovića dobro "prošetao" Istrom i natjerao da guta "žive žabe" da bi mu IDS dao formalnu podršku, najavio je kako će izmišljenu "antikorupcijsku deklaraciju" uzeti u razmatranje kad je stranke potpisnice dostave do Pule. O koaliciji za parlamentarne izbore u IDS-u uopće ne žele razgovarati s obrazloženjem kako je "prerano".
Za odluku o tome svakako jest prerano, ali za kombiniranje i slaganje strategije pravo je vrijeme. IDS nema razloga nastupati sa SDP-om u borbi za isto biračko tijelo u osmoj izbornoj jedinici iz dva razloga. U prošla dva parlamentarna ciklusa, 2015. i 2016. godine, u koaliciji s PGS-om i Listom za Rijeku osvojili su potrebna tri mandata i pokazalo se kako nema potrebe da dijele profit sa SDP-om i HSU-om. Drugi razlog je izgledni poraz Zorana Milanovića – iako su ga u IDS-u podržali u nedostatku vlastitog kandidata – njegov poraz osjetit će cijeli lijevi centar i liberalne stranke koje ga podržavaju na parlamentarnim izborima nekoliko tjedana ili mjeseci nakon što se dogodi.
IDS-u u ovom trenutku ne treba SDP, ali nema ni potrebu to otvoreno reći. SDP bi, s druge strane, rado ubacio malo istarskog pršuta "za snagu" u svoju pileću hrenovku s kojom ide na izbore u želji da svima osigura fotelje u teškoj, oporbenoj hladovini.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
