Dubravko Grakalić (Snimila Adriana Tošić)
Kraj godine vrijeme je za svođenje računa u ekonomiji, politici, biznisu, ali i u kućnim proračunima i svakodnevnim stvarima kojima se mediji ne bave. Za političare konac godine je i nova prilika za novu rundu obećanja i najava budućih projekata koji se nikada neće dogoditi. Ili, možda i hoće, ali s nevjerojatnim uspjehom poput web shopa Ministarstva poljoprivrede koje je u godinu dana imalo samo 500 kupaca, a što su porezni obveznici platili 250 tisuća kuna. Kako izvještavaju razni portali, za iduću godinu najavljeno je mnoštvo mostova, tunela, pruga, škola, vrtića, obnova u potresom pogođenim područjima pa možemo samo reći kako bi bilo vrlo korisno da se dogodi deset posto svih tih obećanja.
Osim toga, uz uobičajene rang liste popularnosti stranaka i političara poput Crobarometra, Crodemoskopa ili HRrejtinga, trebalo bi, barem na godišnjoj razini, složiti top listu nadrealista, političara koji su nadišli sami sebe u obećanjima o boljem i perspektivnijem životu.
Za tako nešto ne manjka podataka, ali ni ironije. U oštroj demografskoj borbi za očuvanje Slavonije, jedna od najvažnijih vijesti prošlih mjeseci iz Osijeka bila je uvođenje izravne zračne linije za München. Da ljudi lakše odu. U Puli su ukinuli projekte iz EU fondova jer će se za stotinjak godina podići razina mora, ali nije ponuđeno kako riješiti problem. U mjestima gdje je došla nova vlast, sve staro automatski ne valja jer nova obećanja nadošlih nadrealista bolje zvuče.
Građanima ne preostaje drugo nego da čekaju i vide što će se dešavati. Možda ništa, možda svašta, ali jasno je kako se obećanja polako tope kao snijeg na suncu. Samim političarima, i novim i starim, trebao bi postati običaj da odlaze u trgovinu. Ne samo jednu – i u pekaru, i u mesnicu, i tamo gdje se prodaje mješovita roba. I u trgovine tehnikom, jer ljudi koriste i računala i hladnjake. A sve je poskupjelo što značajno devalvira njihova obećanja o boljem životu i grandioznim projektima koji donose progres u svakodnevnici i veći standard.
Top lista nadrealista–političara imala bi u svom sastavu članove svih stranaka, a mogu im se pridodati i sindikalni čelnici te predstavnici udruga civilnog društva. Dakle, i praktični obećankovići i teoretičari mlaćenja prazne slame. Mogu se dodati i ekonomisti koji nam objašnjavaju da je inflacija svega tri posto, iako je hrana poskupila i za četvrtinu, a tehničke potrepštine i za trideset posto.
U doba praznika, kako bi se reklo u Bruxellesu, možda nije zgodno pričati o sve skupljem životu. Možda nije politički korektno ili ne spada u kulturu otkazivanja ostataka normalnog života. Ali, ove godine svaki peti građanin Hrvatske neće kupiti ni jedan božićni poklon. Nadrealisti o tome pojma nemaju.