Pobjeda, Superliga ipak neće zaživjeti! Uzvik je to koji se čuo iz usta nogometnih navijača širom Europe. I doista, od grandiozne ideje o formiranju zatvorene lige za europsku nogometnu elitu nije ostalo gotovo ništa. Nakon odustajanja engleskih klubova, povukli su se i ostali te je na koncu knjiga spala na tri imena, Real, Barcelona i Juventus. Pobjeda!

Nažalost, ne zadugo. Ovom su prilikom tradicija, emocije i čar sporta prevladali pred interesom krupnog kapitala. Dobivena je ova bitka koja je na "barikade" izvela sve one koji uživaju u onome što je za njih više od igre, nogometu. No, dobivena je samo jedna bitka, ali rat će se nastaviti s, nažalost, lako predvidljivim scenarijem.

Nogometna elita nije uspjela izboriti ono čemu već odavno teži. Nogometni bogataši uplašili su se nagomilanih dugova, koje je korona kriza samo dodatno produbila, te su u ovu avanturu istrčali nedovoljno pripremljeni. Jednostavno, nisu "pripremili teren" i zato im ovaj pokušaj nije uspio. Ne treba sumnjati da će do sličnog cilja doći manje agresivnim načinom, uostalom i UEFA je sama već pripremila sasvim drugačiji izgled europskog klupskog nogometa, baš na inicijativu onih najbogatijih koji su nezadovoljni aktualnom podjelom novčanog kolača.

Prokletstvo bogatih je baš u tome što im bogatstvo nikad nije dovoljno. Bogati žele uvijek biti još bogatiji, a pritom netko mora ispaštati. Naravno, oni manje bogati. I baš kao što u životu bogataši vole živjeti u izdvojenim, ekskluzivnim kvartovima u kojima oni drugi nemaju pravo pristupa, tako i u nogometu žele igrati samo međusobno. Jednostavno, Real želi igrati s Barcelonom, Liverpoolom, Juventusom, Bayernom i drugim velikanima, a ne želi "gubiti vrijeme" igrajući s nekim manjim klubovima. Novčano tu ne može dobiti, a može eventualno izgubiti utakmicu. Što si pak ne može dopustiti, prvenstveno zbog straha od novčanog gubitka. I zašto onda da riskira.

I ostvarit će svoje planove jer je nogomet odavno prešao onu granicu iz zabave za siromašne u ozbiljan globalni biznis. Onaj iskonski, nepatvoreni nogomet danas stanuje još samo u nižim ligama i rekreaciji. Svugdje gdje je u klubove ušao novac, nestao je entuzijazam. Jer novac traži rezultate, da bi se dobio veći novac. I tako u krug. Uostalom, dovoljno je sjetiti se razlike između današnjeg nogometa i, primjerice, onog iz 70-tih ili 80-tih godina prošlog stoljeća. Nema više stajanja na tribinama, igranja isključivo nedjeljom i ponekad subotom, nema "čistih" dresova bez imena sponzora… Danas se grade sportske arene u kojima je prvenstveni cilj izgradnja VIP loža za one najbogatije, zbog novaca od TV prava igra se od ponedjeljka do nedjelje, a dresovi se rade po mjeri sponzora. Oni iskonski navijači su zanimljivi tek kao potrošači. Sve se promijenilo. Promijenila se i vlasnička struktura u vodećim klubovima. Danas su vlasnici najboljih europskih klubova Amerikanci, Kinezi, Rusi, Arapi… Njima je nogomet stvar prestiža i vode klub kao korporaciju. Zato ih interesira samo profit. Emocije, veselje zbog pobjede, tuga zbog poraza, pripadnost navijačkoj skupini i slične "sitnice" ih ne zanimaju. Uostalom, NBA koju su pokušali kopirati je više spektakl nego li istinsko sportsko natjecanje. No, nisu računali na to da je nogomet duboko ukorijenjen u europsko tkivo i da je na Starom kontinentu nogomet još uvijek "više od igre". Da se tu, doslovno, živi nogomet. A još kad su i pojedini šefovi država poput britanskog Borisa Johnsona i francuskog Emmanuela Macrona stali uz navijače i dvije ključne nogometne organizacije UEFA-u i FIFA-u, bilo je jasno da će se vlasnici klubova morati povući. I čekati bolju priliku.

I zato, ovo jest velika pobjeda nogometa nad kapitalom, ali na koncu će kapital, na ovaj ili onaj način, doći do željenog cilja. Možda to neće biti zatvorena liga poput NBA, ali veliki ne žele više igrati s malima i ta će se mogućnost s vremenom sve više smanjivati. Dotad, možemo svi skupa uživati u ovoj pobjedi siromašnih Europljana nad kapitalom bez granica.

Većinu "superligaša" drže strani vlasnici

Osim Reala, Barcelone i Atletica koji su u "domaćim rukama" te Juventusa koji je vezan uz talijanskog automobilističkog diva Fiat, odnosno obitelj Agnelli, većina ostalih klubova koji su pokrenuli Superligu je u stranom vlasništvu. Pri čemu prednjače engleski klubovi. Šeik Mansur bin Zajed, vlasnik Manchester Cityja, je pripadnik kraljevske obitelji Abu Dabija. Ruski tajkun Roman Abramovič je vlasnik Chelsea, dok su Amerikanci Avram i Joel Glazer, sinovi pokojnog Malcolma Glazera, vlasnici Manchester Uniteda. Liverpool je u vlasništvu Amerikanca Johna Henryja, a vlasnik Arsenala je također Amerikanac Stran Kroenke. Milanski su klubovi također u stranom vlasništvu. Vlasnik Intera je Kinez Zhang Jindong, a Milana američki investicijski fond Elliott Management Corporation.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast