Spremno za drugi krug ludila

Prvi dio ludosti za sada je završen. Božić je prošao, kartice dobrano ispeglane, kupovine obavljene, kupovalo se do zadnjeg trenutka radnog vremena prodavaonica kao da ne postoji sutra, kao da će svi barem deset dana biti zatrpani snijegom i neće moći po osnovne namirnice. Kupovalo se sve i svašta, punile su se košare, čestitalo svim znanim i neznanim. SMS-ovi više nisu toliko u modi, bolje slati one nepersonalizirane čestitke "poštovana/i želim vam sve najbolje" za oko 300 ili 500 korisnika, što više to bolje ili pak slati razne viber i whatsapp emoticone snjegovića, božićnih poklona i drugo znanim i neznanim ljudima.

I gledati naravno po 125. put "Sam u kući". Istina, ima i pravih blagdanskih ugođaja, ljudi koji drže do Božića i sličnih blagdana i koji u tome gledaju tradiciju, važnost samoga blagdana za pojedinca i obitelji.

I sada, kad su sve sarme pojedene, sve reprize Kevina pogledane, treba se okrenuti omiljenim pitanju "Di ćeš za novu?" Dugovi, krediti, standard, stalne krize, najave nove svjetske krize i drugo dakako da nisu "poremetili" omiljeno pitanje, jer ako je odgovor na to pitanje "ne znam", onda nisi "in", nije to trendy. Novi val konzumerizma, uljepšavanja, kupovanja, pripremanja, slavlja, petardi. Zaboravljajući na ptice, vatromet je za ptice opasan, a što je s petardama. Zaboravljajući na kućne ljubimce koji će od straha negdje odlutati i mnogi od njih završiti tragično, a drugi pak pretrpjeti strahove i šokove, sve to u ime nečeg uzvišenog, nečeg nedostižnog, ludog, nezaboravnog.

Dakako, slaviti, veselit se, provesti drukčiji dan, bolje jesti, pjevati, plesati, biti s dragim ljudima, otputovati, doživjeti veselje na nekom trgu, kući, ulici, hotelu, restoranu, ali sve s nekom mjerom, sve na jedan pristojan način, bez da se poremeti prirodan ciklus, bez da se naškodi ljudima, životinjama, biljkama, bez da se potroši više od onoga što se ima, bez da se ide u neke ekstreme.

Hoće li se 1.1. 2020. ili neke druge godine, svejedno, xy godine, promijeniti nečiji život? Hoće li ispuniti to samoću u srcima, prazninu u novčanicima, minuse na računima, radost u dušama, donijeti preko noći bogat društveni život, ispunjenje želja? Što se mijenja i zašto toliko troškova, truda i nastojanja? Zar ne može biti podjednako lijepo i uvijek kada je dobro društvo i dobra atmosfera? Bit svega? Zarada? Nije niti čudo da je nakon toga siječanj najdepresivniji mjesec u godini.