U izbornoj smo godini i tko god može iskorištava priliku da od aktualne vlade iskamči maksimalno, a da pri tom ne prijeđe granicu ili svojim zahtjevima izazove nezadovoljstvo onih drugih koji također koriste blagodati izborne godine. A ako se kojim slučajem vladajući na njihove zahtjeve ogluše ili im ponude manje od onoga što su tražili, onda se prijeti štrajkom.

I to je radničko pravo u svim demokratskim društvima koje se još naziva i sindikalno pregovaranje. Kod nas se trenutno vodi oko koeficijenata za izračun plaća u državnim i javnim službama, kojima nijedan sindikat nije zadovoljan i svi žele veće koeficijente, ali će većina ipak pričekati 22. siječnja, za kada je Vlada najavila da će objaviti prijedlog koeficijenata, što bi, prema najavama, trebala biti najveća reforma u javnoj upravi dosad.

Neki ne žele čekati, pa su već najavili štrajk. Poput sudaca kojima su se pridružili i državni odvjetnici i zajedno od danas organiziraju sudačko-odvjetnički bijeli štrajk upozorenja - bit će odgođena sva ročišta osim žurnih, iako će svi suci biti na svojim radnim mjestima.

Odbili su vladino povećanje materijalnih prava za 115 eura, demantirali Ministarstvo pravosuđa da su odbili ponuđenih 700 eura i traže trajnu zakonsku regulaciju sudačkog radnog mjesta.

Ljuti su jer im je resorni ministar Ivan Malenica sve to obećao riješiti do kraja prošle godine, a nije. Kažu da mjere koje poduzimaju idu u smjeru efikasnijeg sudstva, iako će bijeli štrajk usporiti i opteretiti ionako usporeno i preopterećeno pravosuđe.

Žalili su se i Europskoj komisiji zbog činjenice da su im plaće u usporedbi s drugim članicama EU-a male, i točno je da suci u Sloveniji imaju veće plaće od hrvatskih sudaca, a pogotovo njihove kolege iz, primjerice, Njemačke i Austrije (o plaćama švicarskih sudaca da ne i govorimo), ali je isto tako poznato da smo uvođenjem eura doznali koliko smo siromašni u odnosu na stare pa i neke nove članice EU-a; doznali smo primjerice, da hrvatski premijer zarađuje koliko i soboslikar u Njemačkoj, a plaća mu je tri i pol puta veća od prosječne plaće hrvatskog radnika.

Uvođenjem eura potvrđena je realnost da u odnosu na razvijenije članice EU-a imamo niske plaće, ili što bi rekao predsjednik Hrvatskog društva ekonomista dr. Ljubo Jurčić - da smo »čvrsto na dnu« Europske unije.

Budući da visinu osnovice za plaće sudaca određuje Vlada, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić primjećuje da se Vlada time postavlja superiorno prema sucima i kao njihov poslodavac, a sindikalno pregovaranje o koeficijentima naziva »pretpostavkom za neovisnost sudaca«.

Na našu sreću pa se ove sudbonosno-dramatične objave nisu dosjetili liječnici, koji također najavljuju štrajk, jer bi njihov štrajk valjda bila »pretpostavka za pravodobno pružanje prve pomoći«.

Dobronić je pri tom propustio primijetiti da će se izmjenama Kaznenog zakona Vlada, primjerice, prema novinarima postaviti ne superiorno, nego kao žandar, čime neće biti ni pretpostavke neovisnosti medija, a kamoli neovisnog i beskompromisnog novinarstva. Pri čemu novinari ni ne mogu pregovorati s Vladom sve i da hoće, nemaju koeficijente, a kamoli zakon koji bi novinarima rješavao plaće i materijalna prava.

I da, mi novinari unatoč očitom Vladinom nasrtaju na slobodu medija, ne prijetimo štrajkom i ne donosimo, poput Dobronića, sudbonosne zaključke, iako bi izmjene Kaznenog zakona zaista mogle zapečatiti sudbinu istraživačkog novinarstva.

Konačno, za razliku od liječnika ili učitelja, suci baš i ne mogu potaknuti simpatije, odnosno podršku šire javnosti jer ih javnost doživljava kao članove nekakve nedodirljive elite. A posebno ih se percipira kao one koji imaju velike plaće.

I to će biti najveći problem sucima u njihovom bijelom štrajku – kako prosječnog Hrvata koji zarađuje višestruko manje od njemačkog soboslikara pridobiti na stranu sudaca koji uz velike plaće traže još veće. A možda je upravo to glavni adut Vlade u daljnjem sindikalnom pregovaranju, pardon, u pretpostavci za neovisnost sudaca, da budemo precizni.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast