Piše Vanesa BEGIĆ
Recikliraj me!
Tehnološki napredak u svakom pogledu, zagađenje, previše materijala, plastike i ostalog doveli su do svojevrsne prekretnice, jer ako se nastavi tim tempom, apokaliptični scenariji iz raznih dokumentaraca o neizvjesnom kraju stoljeća ili o svijetu nakon čovjeka postat će stvarnost.
Zato su razni festivali počele inicirali sprječavanje takvog vrsta zagađenja potičući prije svega nekorištenje plastike. Povratne, staklene, papirnate ili biorazgradive čaše postale su sve učestaliji trend.
Istina, tome treba pristupiti smisleno, organizirano i prije svega uz određene higijenske normative, da ne ispada da se ide iz jednog zla (plastika) u veće (pomanjkanje higijene). Dakle, na brojnim se festivalima uz kauciju mogu dobiti čaše koje se mogu puniti, pa na kraju i ostaviti kauciju i zadržati čašu kao uspomenu, podsjetnik na manifestaciju. I tako skupljati čaše kao što su se, doduše nekad puno više, skupljali bedževi, značke, a u posljednje vrijeme i magneti za frižider. To nije loša ideja, niti je skupa.
Ili pak, oni štedljiviji ostave čašu koja će biti oprana za neki drugi koncert. No, na svim zbivanjima ne postoje uvjeti dobrog pranja čaša. Znamo da se radi o velikoj fluktuaciji ljudi i nitko ne može garantirati da se na svim manifestacijama nakon korištenja dobro peru čaše, ili se pak jednostavno samo isperu. "Bolje je čašu zadržati kao suvenir", reći će mnogi.
Vrlo dobro rješenje su pri tome i biorazgradive čaše, jednokratne, higijenske, praktične, a ne zagađuju okoliš. Na svjetskoj razini sve se više teži tome, odnosno na zbivanjima se nude kako staklene čaše, tako i one ekološke, biorazgradive - i vuk sit i sve ovce na broju.
Iako se na festivalima trošila velika količina plastike, toga ima u velikom broju i na drugim raznim razinama, iako proporcionalno s brojem otpadaka raste i broj akcija za ekološki boljitak, posebice u zadnje vrijeme. Čaša piva za čašu opušaka skupljenih po plaži jedna je od akcija koja je naišla na gotovo podjednak broj pozitivnih i negativnih komentara.
Naime, dok su neki ocijenili tu akciju kao nešto baš fora, simpatično i zabavno, za druge je to skupljanje bacila, bakterija i virusa, te nešto što se ne isplati dugoročno, jer se loše navike teško iskorijene i to je samo "vatrogasna mjera".
Osamdesetih godina bile su jako popularne akcije skupljanja starog papira - odmah nakon završetka nastave skupljao se stari papir. Sada se stari papir skuplja nešto manje, ali se skupljaju plastični čepovi, stare baterije. Takvih akcija, barem u školskim ambijentima, stalno ima, ali nakon toga kao da sve (o)stane samo na dobrim namjerama. Nešto o čemu se stalno priča, a malo radi.
Mogućnosti recikliranja su daleko veće nego godinama unazad i moglo bi se tu puno više i bolje napraviti, svatko u svom malom mikrokozmosu. Iako veći dio ostane samo na riječima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
