Recentno poskupljenje energenata - te posljedično dizanje cijena raznih proizvoda koje opisujemo kao robu široke potrošnje - dalo je novu priliku i trgovcima odnosno vlasnicima trgovačkih kompanija da izmisle nove primjere nepoštene i nekorektne prakse u odnosu sa svojim kupcima. Iako je Vlada, primjerice, smanjila PDV na plin, ograničila naknade i mrežarinu na energente, kompanije koje se time bave jednostavno su pronašle "rupe u zakonu" i našle način da izmuzu još koju kunu iz džepova građana.

Stoga ni statistike koje objavljuje Vlada - o tome koliko će porasti cijena plina, na primjer, ne moraju biti točne - kao što se nisu pokazale točne ni one o smanjenju cijena hrane, jer nisu svi trgovci i trgovački lanci smanjili cijenu robe na policama za iznos za koji je smanjen porez na dodanu vrijednost.

Prema posljednjim podacima, oko osamdeset posto energenata, struje i plina, na hrvatskom tržištu prodaje javni distributer koji je u državnim rukama, dok ostalo drže konkurenti. Nema ih mnogo, najveća je jedna kompanija iz EU koju nećemo reklamirati, ali iz čije nam prakse dolazi zanimljiv primjer. Kao trgovci plinom, cijene priključka na plinsku mrežu - što nema veze s koštanjem samog kubika plina - podigli su već od početka godine, ne čekajući 1. travnja kad se cijene odlukom Vlade reguliraju naviše. Štoviše, zbog prilika u dobavi plina, cijene postojećih priključaka na plinsku mrežu - sa čime oni nemaju nikakve veze jer su ih građani odavno platili - nivelirali su tako da istu cijenu priključka plaća kućni potrošač koje potroši jedan kubik plina na mjesec ili više stotina kubika plina mjesečno.

Odnosno, trgovcu je, uz obrazloženje kako je "geopolitička situacija složena", jednako potroši li neko malo plina za kuhanje ili zagrijava kuću od 400 kvadrata.

Paradoksalno je da mini-potrošači - oni koji troše kubik mjesečno - plaćaju taj kubik plina šezdeset kuna - dok su ga protekle dvije godine plaćali dvadeset kuna. Poskupljenje od dvjesta posto čini ih jedino medijski zanimljivom bizarnošću - jer teško da netko u Europskoj uniji i u državi koja je matična toj kompaniji plaća osam eura za kubik plina.

Državni inspektorat i Hrvatska regulatorna agencija prave se da ne prepoznaju problem. Poskupljenje "malog priključka" pod opravdanjem velikog skoka cijena na europskom tržištu državna tijela ne vide, iako bi im trebalo postati jasno kako je za kućanstva s malim primanjima, za umirovljenika i inflacijom dodatno osiromašene građane, iznimno mnogo dati 500 kuna više kroz godinu dana, jer su se tako smislili menadžeri kompanija koje će nastaviti dobro zarađivati unatoč golemom poskupljenju što slijedi nakon 1. travnja.

Nije li vrijeme da država preko svojih službi stane na kraj takvom bahatom ponašanju?

Povezane vijesti

• Bez panike, nismo Englezi!
• Euro za potkusurivanje
• IDS - protreseno, ali ne promiješano!