Tri obrazovna sindikata, koja su organizirala prošlotjedni štrajk upozorenja u školama i na fakultetima, uputila su Gospodarsko-socijalnom vijeću zahtjev za novim postupkom mirenja kako bi - kažu - Vladi dali još jednu šansu za dogovor prije novih sindikalnih akcija. Ako ni drugo mirenje ne urodi plodom, uslijedit će novi štrajkovi.

Samo, ovoga puta bit će to "cirkularni" štrajkovi na županijskim razinama kakvima su se sindikati kao metodi služili i u velikom štrajku 2019. godine. Ali to je bilo pretpandemijsko vrijeme, i tada su vrijedila neka druga pravila. U međuvremenu, sve su zemlje proživjele dvije krize - pandemijsku i ratnu, i okolnosti su se svugdje promijenile.

Najvažnije, u tom je međuvremenu Vlada podigla plaće u školstvu za oko 40 posto, a kad se zbroje svi njihovi mandati od 2016. do danas, i sto posto. Ipak, tri sindikata planiraju novi štrajk, a spremni su i utrošiti sindikalna sredstva da se taj dan (ili ti dani) plate iz sindikalne kase, jer Vlada to nema namjeru činiti.

Iz sindikata poručuju kako će "Vladi dati još jednu šansu", ali Vlada više ili manje jasno odgovara da nema namjeru pristati na taj ultimatum. Jer ovo što tri sindikata čine, to jest upravo to - ucjena. A ucjenama se kod poslodavaca najmanje dobiva.

Pritom, valja imati na umu i podatak koji je objavilo Ministarstvo protekloga tjedna, o tome da je u štrajku prošle srijede, sudjelovalo tek oko 25 posto ljudi zaposlenih u srednjim školama i znanosti. Dakle, ni prvi put štrajk nije podržala praktički ni jedna četvrtina zaposlenih. Pa i oni sami znaju da su dobili povećane plaće, i to u više navrata tijekom prošle godine. Neki su kupili novi auto, jer su postali više kreditno sposobni. Neki su poslali djecu na studij van, jer sad mogu financirati 300 eura više nego ranije. Neki su uplatili putovanje - a hvala bogu praznika ima dovoljno pa se i stigne.

Dakle, priča o razlozima za novi štrajk sve više hlapi, slično kao i što je i bojkot trgovina funkcionirao jedan tjedan odlično, drugi slabo, a treći nikako. Slično je i s ovim polovičnim štrajkom, i on će uskoro ishlapiti. To je realnost.

I to iz jednog presudnog razloga, a to je da je ovaj štrajk "rođen" ne iz dijaloga, nego iz prijetnje i ucjene. I djeca u školi znaju da je mirenje dvostrani proces, a ako je sve svedeno na prisilu, tada dogovora sigurno neće biti.

Pritom, nitko ne spori činjenicu da plaće trebaju biti usklađene s inflacijom, dapače. To ne spori ni Vlada, koja planira trošak za praćenje inflacije. Ovdje se radi o većim zahtjevima i, moglo bi se slobodno reći, kruhu preko pogače.

Pritom se sindikat služi lukavstvom, pa neće više ići u opći štrajk na nacionalnoj razini, nego planira štrajk regionalnog cirkularnog tipa, te će se u sljedeća tri tjedna održati čak pet takvih štrajkova. Time se vjerojatno planira prevenirati percepcijska šteta od propasti ove inicijative, koja se sve više iščitava kao svrha samoj sebi, odnosno šefovima sindikata nego samim zaposlenicima u sektoru školstva i znanosti.

Uz to, sindikate je na ovo ponovno pokretanje mirenja, osim želje za dijalogom, pokrenula i bojazan da bi se u slučaju nastavka štrajkova mogli naći u poziciji da moraju braniti njihovu zakonitost. Očito, i sami su svjesni da je zakonitost ove sindikalne akcije upitna i da bi, zaoštri li se, mogli izgubiti i pravni osnov za svoju aktivnost.

U svakom slučaju, od ucjene nikad nema ništa, pa vjerojatno ni ovdje neće biti na pomoć sindikatima. Vlada ima određeni budžet na raspolaganju, prati rast inflacije, njezini ministri su spremni razgovarati, ali sve se više čini da su sindikati odabrali pogrešnu taktiku. Umjesto da su krenuli ucjenom i štrajkom, prvo su trebali obaviti pregovore i pokušaj mirenja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast