Ilustracija/Damir Cupać (Pixabay/Snimio Vedran Karuza)
Bilo je i bit će - nekima rat, a nekima brat, odnosno što je veće kriza, to neki zarađuju više. Samo treba pratiti trag novca kako bi se shvatilo tko ima najveću korist kada je riječ o pogoršanju ekonomske situacije u Hrvatskoj i Europi. Ustvari, riječ je o globalnom trendu. Među onima koji su, zahvaljujući nestabilnoj geopolitičkoj situaciji prouzročenoj ratom u Ukrajini, izvukli najdeblju korist svakako su banke. To su one iste banke koje su svojedobno sanirane novcem hrvatskih građana pa prodane strancima koji onda desetljećima izvlače silan novac lihvareći hrvatske građane. Treba li podsjećati na švicarce koji su desetine tisuća hrvatskih obitelji zavili u crno. Država je mirno gledala dok su nezamislivom otimačinom razarani hrvatski domovi, a građani hrvatske bacani u dužničko roblje. Ako je išta simbol onog najtrulijeg u kapitalizmu, onda su to banke. Ništa se nije promijenilo stoljećima kada je njihovo poslovanje u pitanju. Samo je cijela priča uljepšana do znanstvene fatastike. Izgrađeni su njihovi hramovi u vidu poslovnica kao simbol društva kojim upravlja pohlepa. Njihovo poslovanje ušminkano je lijepom terminologijom pa onda banke u svojim poslovnicama popločenim mramorom poput starogrčkih hramova nude razne bankarske proizvode. Čuj, proizvode.
A što to banke proizvode i na koji način posluju. Riječ je o shemi poznatoj od pamtivijeka. Oni prodaju novac uz kamatu koja je takva da omogućuje bankarima i njihovim vlasnicima da trljaju ruke svaki put kada se u društvu zagužva situacija. Lova se samo slijeva i dijele se enormni bonusi i dividende, a narod je prisiljen zato što nema pristati na bilo kakav oblik izrabljivanja samo da preživi. Iako zna da je to put u propast. Dobro, bez bankarskog kapitala nema ni novca koji će se investirati. Banke su potrebne društvu, ali društvu nije potrebna bankarska pohlepa i zato se protiv nje treba boriti svim sredstvima. Nijedna vlast, ako proizlazi iz naroda i odgovorna je narodu, ne bi smjela dopustiti da netko ostvaruje ekstraprofite na muci i znoju građana.
Prema podacima HNB-a u prva tri mjeseca tekuće godine banke su ostvarile dobit od preko 300 milijuna eura što je rast od 45 posto. Za prvih pola godine još nema rezultata, ali procjena je da će iznos narasti na preko 600 milijuna eura. Glavni razlog za ostvarenje ekstraprofita je rast kamatnih stopa, a računa se da će HNB za 2023. uplatiti bankama oko 400 milijuna eura za višak novca koji su deponirale na računima kod središnje banke. Igra je vrlo jednostavna - Europska središnja banka u sklopu mjera protiv zahuktale inflacije odredila je povećanje kamata na aktivu banaka, odnosno na kredite, što su banke naravno jedva dočekale. Kako naše tako i one u europskim zemljama. Ustvari, ove naše je uvjetno budući da smo ih svojevremeno prodali. Barem one najveće. Pritom su prinosi građana na depozite gotovo ravni nuli. Na ono što građani imaju deponirano u bankama, a riječ je o milijardama eura, banke gotovo da ne plaćaju kamatu. Tako one tim građanskim depozitima i depozitima, između ostalog, i javnih poduzeća plasiraju svoje sve skuplje proizvode istim tim građanima. I trljaju ruke, računajući kolike će bonuse dobiti menadžeri, a kolike dividende vlasnici.
U susjednoj Italiji najavili su potpuno opravdano da će bankarske ekstraprofite oporezivati 40 posto. Kod nas se Ministarstvo financija i Vlada još uvijek nećkaju, a ne bi trebalo tako biti. Ako im je stalo do pravde, napravit će sve da se stotine milijuna eura opet ne izmuze iz Hrvatske i da dio tog novca ostane u državnom proračunu kako bi se pomoglo onima koji su najviše stradali u zadnjih nekoliko godina gospodarske krize.
Valja pozdraviti i najavu da će država, nakon što je uspješno izdana narodna obveznica, a građani su u nju uložili novac koji im je kao mrtav kapital stajao na računima banaka bez ikakvog prinosa, ponuditi i mogućnost kupovine trezorskih zapisa. Riječ je o kratkoročnom kreditiranju države s prinosom koji je veći od onoga što trenutno banke nude na depozite, a sve donedavno nudili su gotovo ništa. Ministar financija Marko Primorac pojašnjava da će se time promijeniti struktura ulagatelja u kratkoročni dug države, smanjiti trošak države, ali i omogućiti građanima veće prinose. Treba naglasiti da je kupovanje državnih obveznica ili trezorskih zapisa minimalan, ali ipak rizik. Ipak, sve ono što može zustaviti bankarsko lihvaranje valja pozdraviti.