Zaselak Roviška nedaleko Gline, Nova godina. Naizgled neuobičajeno mjesto i vrijeme radnje. No, ovih je dana Banija epicentar Hrvatske. Gomila je pohrlila u pomoć unesrećenim ljudima. Samoorganizirane skupine ili javne službe - svatko radi svoje i svi su građani dobre volje dobrodošli i potrebni. Tu su i oni kojima je posao izvještavanje javnosti ili kako bi standardni "intelektualci" na društvenim mrežama slavodobitno ustvrdili - "lešinari".

Ulazimo u Rovišku. Malo stočarsko gospodarstvo obitelji Ljubice Gregurić uzdrmano je i najvjerojatnije trajno oštećeno potresom. Svoju će kuću, po svemu sudeći, morati srušiti budući da je, prema prvim procjenama, neupotrebljiva. Od tada spavaju u automobilu ili kod susjede. Uslijed urušavanja krova štale nastradalo je i jedno tele. Njima ni ta šteta nije zanemariva. Oko pet tisuća kuna samo za tele. Što se tiče kuće, nestalo im je 25 godina života u 25 sekundi!

U kući gotovo ratni prizor: obiteljska intima netom prije blagdanskog objeda postala je dio ruševine. Teta Ljubica pokazuje kaljevu peć izbačenu iz zida. Pečenje rasuto po podu sugerira da je u trenutku potresa bilo vrijeme obiteljskog ručka. U spavaćim je sobama izbačena unutrašnjost ormara. Osobne stvari, odjeća, donje rublje - sve se nasumično razbacalo po podu. Vrijeme se zaustavilo u trenutku najjačeg potresa. Iako smo "lešinari", neugodno nam je. Osjećamo se kao voajeri, kao da gledamo nešto što ne bi smjeli vidjeti. Poštenije je izaći na otvoreno, puštajući na miru tu okaljanu i nespokojnu kućansku intimu.

No, ovo nije samo priča o potresu. U mislima gradimo, malo po malo, podatak po podatak, širu sliku o situaciji u Baniji. Teta Ljubica kaže da ih do sada nije posjetio nitko od službi, ni Crveni križ, a ni novinari. Tek vatrogasci koji su ustvrdili da se ne smije ulaziti u kuću. Spašava ih grupa majstora iz svih dijelova Hrvatske koji im grade privremenu kuhinju.

Određeni su problemi u ovom i okolnim selima prisutni već desetljećima. Gregurići, primjerice, iako samo tri kilometara udaljeni od Gline, još uvijek čekaju na pripajanje vodoopskrbnom sustavu i na javnu rasvjetu. Neriješeni prilazni putovi onemogućuju dolazak mljekarskih cisterni po njihovo mlijeko, zbog čega im u jednom danu često propadne i do tristo litara. Asfaltira se, primjerice, cesta koja vodi samo do jednog čovjeka, dok se stvarni problemi čitavih sela istodobno ne rješavaju.

Ovih dana svjedočimo očito planskom, dugo prešućivanom problemu sistemskog fušarenja prilikom postratne obnove banijskih kuća. Kuće su, kako tvrde tamošnji ljudi, rađene mimo građevinskih standarda, nerijetko bez armature i betona! Netko si je, izgleda, dobro omastio brk na ljudskoj nesreći i ratu. Teško je točno ustvrditi o kome se radi, ali zasigurno djeluje kao proračunato i hladnokrvno izvedena rabota.

Priroda se raspizdila! Potresom je u čitavom svom gnjevu istresla neke kosture iz ormara. Kao neželjena čeljad hrvatske politike prikazan je sav prljavi veš nebrige prema Baniji, a vjerojatno i drugih krajeva hrvatske pustopoljine.

Čini nam se da smo, opet, zavirili u nečiji dnevni boravak razvaljen potresom. Ovog puta je to dnevni boravak hrvatske politike. Promatrajući situaciju iz neke šire perspektive, izgleda da javnost, po prvi put zahvaljujući potresu, ima priliku ući u mračne ormare korupcije i ratnog profiterstva u nekim selima. Ljubica i njena obitelj kažu da se više ničemu ne nadaju. Previše im se puta obećao bolji standard da bi više vjerovali u puste priče. Snalaze se sami kako znaju i mogu.

"Krist se zaustavio u Eboliju", naslov je čuvenog romana Carla Levija. U našem se slučaju Krist valjda zaustavio u - Karlovcu? Ostaje pitanje što se još skriva u ormarima Hrvatske. Koliko je potresa i poplava potrebno da sve nečasno izađe na vidjelo? Tko će u buduće davati znakove uzbune i (raz)otkrivati politički kriminal? Priroda ili institucije? Za Baniju je kucnuo posljednji čas.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast