Odijelo ne čini čovjeka, ali svakako čini političara i političarku. Modna revija ultra skupe odjeće, što je narodni zastupnici svakodnevno održavaju u Hrvatskom saboru, ispred Vlade, HDZ-a, SDP-a i drugih stranaka i strančica, ni u kojem smislu ne korespondira s hrvatskom stvarnošću, ali još im nije palo na pamet kako neće dobiti glasove dok se šepure u odjeći koja vrijedi kao pet medijalnih plaća ili deset prosječnih mirovina.

Uz politiku uvijek i svugdje ide doza rastrošnosti - a nisu svi ni zaslužili tretman relaksacije u vojnom SPA centru na zagrebačkom Tuškancu, poput državnog poglavara i njegove bračne drugarice - no pogled u stvarnost pokazuje nam koliko je nakaradno to što radi politička kasta.

Prije nekoliko dana, na Svjetski dan borbe protiv siromaštva, hrvatski su političari mogli i statistički ustvrditi kako su njihovi birači, dobrim djelom, sirotinja. A ako nisu, mogli bi postati u rastućoj inflaciji, nastupajućoj recesiji i mogućoj ekonomskoj depresiji. Petina građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva, što se naročito odnosi na građane/birače koji žive u samačkim kućanstvima, žene i starije osobe. Svaka druga osoba starija od 65 godina koja živi sama u riziku je od siromaštva - i teško će takvo biračko tijelo povjerovati napuhancima u skupim odijelima i saborskim zastupnicama koje nose tenisice od 200 eura.

Siromaštvo, doduše, nije samo hrvatski fenomen, ali kao država druga po siromaštvu u Europskoj uniji, to postaje i politički problem. Ugroženi su, osim starijih, i samohrani roditelji, odnosno svaka treća obitelj s jednim roditeljem i djecom, dok četvrtina građana uz teška odricanja živi od plaće do plaće.

Statistički, siromašno je 19 posto građana, dok socijalnu pomoć prima jedan posto onih kojima bi trebala. Napokon, iznos od tisuću kuna - koliko košta jedan rukav na odijelu saborskog predsjedavajućeg - nije dovoljan iznos socijalne pomoći da bi se od njega moglo živjeti. "Minimalac", minimalna plaća, trenutačno je 3.750 kuna, a ni porast od dvadeset posto ne bi jamčio normalniji život.

Nedavna objava statističara kako 40 posto prosječne plaće ode na hranu, sve govori. Ostalo ode na stanovanje, ogrjev i druge režijske troškove o kojima, primjerice, ne razmišljaju saborski zastupnici u stanovima čije troškove podmiruju isti ti građani koji nemaju ni za sebe.

Političare s mrvicom savjesti trebalo bi zabrinuti što u riziku od siromaštva nisu samo oni koji su nezaposleni, nego i oni koji rade ili su svoje odradili pa "uživaju" mirovinu. Naime, oko 54 posto građana u strahu pred nadolazećim računima radi, ali nema dovoljno.

Naravno, priču bi sada mogli nastaviti demografskim trendovima, iseljavanjem i putovima "trbuhom za kruhom". Ali, utješimo se radije pogledom na limuzine ispred Banskih dvora ili sjedišta županija, pogledajmo najnovije kreacije koje nose zastupnice i ministrice, potražimo na Googleu cijene odijela koja nosi vlast i opozicija. Mi smo im ih kupili iz našeg siromaštva, a kupit ćemo im još, samo da izbori dođu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast