SDP će, nema sumnje, podržati kandidaturu Zorana Milanovića za još jedan petogodišnji predsjednički mandat. To može doći u pitanje samo ako kojim čudom na izborima za predsjednika HDZ-a pobijedi Tonino Picula. Ali malo je vjerojatno da će se on uopće kandidirati, a kamoli pobijediti.

U zadnjih pet godina Milanovićeva su se stajališta prilično udaljila od SDP-ovih. U nekima od njih, a ona su prilično važna, SDP je puno bliže Andreju Plenkoviću nego Zoranu Milanoviću. Recimo Milorad Pupovac. Plenković i SDP imaju samo lijepe riječi za predsjednika SDSS-a. Milanović samo najgrublje uvrede kakve se nisu mogle čuti ni iz DP-a. Iako se o tome puno ne izjašnjava, SDP nije daleko od toga da podrži takozvanu građansku BiH. Milanović je tu puno bliži viziji Milorada Dodika. Iako je kritizirao HDZ-ovu Vladu u koroni, SDP je načelno bio za uvođenje mjera u Hrvatskoj i u EU-u. Milanović je austrijske mjere uspoređivao s nacističkim. SDP-u i Plenkoviću nije padalo na pamet stavljati veto na ulazak Finske i Švedske u NATO. Milanović je na tome inzistirao. SDP i Plenković podržavali su politiku zapada i NATO-a u Ukrajini. Milanović je govorio da je to guranje ruskom medvjedu penkale u oko. SDP i Plenković imaju sličnija stajališta o ratu u Gazi nego Milanović i SDP. Naravno, to ne znači da je Milanović svaki puta bio u krivu već da njegova stajališta, blago rečeno, nisu baš identična SDP-ovim. Činjenica da se SDP opet okreće prema Milanoviću govori i o kadrovskoj situaciji u ovoj stranci. Oni će na predsjedničkim izborima podržati čovjeka koji ih je pet puta vodio u parlamentarne izbore, od čega je njih četiri izgubio – 2007., 2015., 2016. i sada ove zadnje 17. travnja ove godine. Pod njegovim vodstvom SDP je pobijedio jedino krajem 2011., odnosno u trenutku jednog od dva samouništenja HDZ-a. Par tjedana prije izbora podignuta je bila optužnica protiv HDZ-a kao pravne osobe, a nekadašnji prvi čovjek stranke Ivo Sanader bio je u pritvoru. Ovim nedavnim porazom Milanović se izjednačio s Ivicom Račanom koji je također vodio SDP u četiri neuspjeha u izborima za Sabor. Ali bila su to druga vremena, prva tri poraza nitko mu ne može zamjeriti jer je to bilo vrijeme kada je u pitanju bilo samo postojanje stranke.

Ali i bez obzira na to ima i rezona u odluci koju će SDP vjerojatno ove subote donijeti na svom Glavnom odboru. Jer Milanović ima sasvim solidne šanse za uspjeh. To što se osramotio porazom u travnju ove godine ne mora značiti ama baš ništa. Neke će se posljedice toga osjetiti, ali krajem godine će se na predsjedničkim izborima igrati sasvim nova politička utakmica. U prilog Milanoviću ići će i činjenica što je on u ovom trenutku najjače ime na centru i ljevici. Koga god HDZ izabere za njegovog protivnika sigurno neće biti najjači politički lik na desnom centru jer je to premijer Andrej Plenković. A on se sigurno neće kandidirati. Jer premijerska je najjača politička funkcija u državi. Predsjednička je tek nešto viša od pukog fikusa pored kojeg prolazi sve važno i kojeg se gotovo ništa ne pita.

A što se tiče činjenice da se SDP nikako ne može rastati s Milanovićem ne treba isključiti ni još jednu mogućnost. A to je da na parlamentarnim izborima 2028. opet pobijedi HDZ. Ne bi to bilo ništa čudno. SDP kao da je postao prirodna stranke oporbe. A, vrlo brzo, krajem 2029., ako krajem ove godine uspije pobijediti, završio bi drugi Milanovićev mandat na Pantovčaku. A to znači da bi bio prirodni kandidat da ponovno postane predsjednik SDP-a. I da vodi stranku na parlamentarnim izborima 2032. godine. S obzirom na toliko puta izraženu ovisnost SDP-a o njemu, ovo uopće nije nemoguć ishod.

Ima tu još jedan moment. Ako Milanović pobijedi bio bi to njegov drugi mandat. Više se ne bi mogao kandidirati. Budući da ni jedna strana 2029. ne bi imala prednost da je njen kandidat aktualni predsjednik s automatski većim šansama za pobjedu, bila bi to idealna prilika da se krene u inicijativu promjena Ustava. I da se dovrši posao započet 2000. koji nikada nije bio dovršen. Da Hrvatska konačno postane puna parlamentarna demokracija u kojoj će jedina ovlast predsjednika biti da u krajnje preciznoj proceduri određuje mandatara za sastav nove Vlade.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast