Jurica Korbler
Korona kriza očito nije mimoišla ni hrvatske kulturnjake. Dok se još ne nazire epilog nakon širenja korone u Hrvatskom narodnom kazalištu intervju dr. Duška Ljuštine, predsjednika Kazališnog vijeća najvećeg hrvatskog kazališta za N1 izazvao je niz reakcija. Naime, Ljuština je u tom razgovoru za televiziju rekao da je i sam bio zaražen koronavirusom i kada je saznao nalaz 'sjeo na vlak' i otišao u Liku, gdje ima obiteljsku kuću.
Napravio je, naravno, nehotični grešku, jer 'nije sjeo na vlak', već otišao automobilom, ali je ta verbalna konstrukcija odmah zlorabljena da ga se pokuša diskreditirati. Ljuština i njegova supruga sjeli su svatko u svoj automobil i 27. listopada otišli u Liku, a ono 'sjeo u vlak' ostalo je dežurnim (ne)dobronamjernicima da raspletu konstrukcije iz mašte, poput one da je možda nekoga u (nepostojećem) vlaku i zarazio.
Ljuština je i ovo ljeto, kada je Ulysses u zaista izuzetnim okolnostima uspio bez ijednog problema izgurati ljetnu sezonu na Brijunima, pokazao kolika se pažnja posvećuje epidemiološkim mjerama. Ulyssesovo ljeto možda je najbolji primjer kako se uspješno boriti boriti protiv virusa, kada se pazi na svaki detalj. Zaštićeni su bili glumci, zaštićena je bila publika, zaštićeni su bili svi prijatelji Ulyssesa.
Previše iskustva Duško Ljuština ima u životu da bi bilo što prepuštao slučaju. Najmanje kada je riječ o zdravlju i životima ljudi s kojima surađuje ili onima koji ga okružuju. Apsurd je uopće pomisliti da bi uz saznanje da je zaražen virusom 'sjeo u vlak'. Svi oni koji znaju Duška Ljuština na tako nešto nisu ni pomislili. A zlonamjernih uvijek ima i bit će. Sigurno je samo to da se Ljuštini ne može zamjeriti da je neodgovoran, jer to nikada u životu nije bio, a i neće.
Živimo u lošim vremenima gdje se svakome važe svaka riječ. U ovom slučaju zaista ne treba raditi dramu iz nečega gdje za to nema elemenata. Ljuština sigurno nikoga nije zarazio 'u vlaku', jer tih dana, naravno, u vlaku nije ni bio.
Tako je i stilska figura 'sjeo na vlak' dobila svoj epilog u medijima, u sjeni svega što se događalo u HNK-u, sa čime, naravno, opet Ljuština nema veze. Ostaje naravno i gorki osjećaj da je intendantica HNK Dubravka Vrgoč stalno na meti onih kojima smeta da je zagrebački HNK od vremena kako ga vodi postala respektabilna kazališna kuća u evropskim dimenzijama. Prvo se intendanticu lažno optuživalo za mobing, onda su slijedile optužbe za Covid, a izvori tih bundžija također su uvijek bili isti. Naoko sindikati, a u pozadini oni koji se ne mogu pomiriti da HNK danas radi predstave koje se pamte, surađuje s mnogim uglednim kazališnim kućama u Europi i ima vodstvo koje traži puno rada i angažmana.
Ali, to je priča koja tek čeka rasplet. Ona druga, sa Ljuštininim 'vlakom' potpuno je iskonstruirana, jer vlak je tih dana kada je karizmatski kazališni direktor išao u Liku prevozio neke druge putnike. Njega je preveo osobni automobil zagrebačkih registracija. I to je sve.