Ovotjedna jubilarna konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja u Beogradu drugorazredni je politički događaj koji svakako budi sjetu višedecenijskih promatrača političkih prilika u regiji i na svjetskoj sceni. Naime, kada su u rujnu 1961. godine u Beogradu, na svojoj prvoj konferenciji osnovani nesvrstani na inicijativu predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te premijera Indije Džavaharlala Nehrua, egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera, predsjednika Indonezije Sukarna i predsjednika Gane Kvame Nkrumah, to je bio povijesni događaj koji je značio stvaranje trećeg i najvećeg političkog bloka na svijetu. Kroz nekoliko godina nadmašio je i broj članica NATO saveza i konkurentskog prosovjetskog Varšavskog ugovora.

Danas je Pokret nesvrstanih – kojim predsjeda Azerbejdžan, a domaćinstvo nudi Srbija koja kao „promatrača“ ističe Rusiju – tek povijesna relikvija koja nema ni lidera, ni utjecaj, ni istaknutiju ulogu u svjetskoj politici. Riječ je o retro politici koja nalikuje gledanju starih nogometnih utakmica ili možda o skupu nostalgičara za proteklim dvadesetim stoljećem.

Doduše, ni njih nije bilo previše; azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev obratio se sudionicima, uglavnom ministrima vanjskih poslova zemalja trećeg svijeta ili veleposlanicima zemalja promatrača putem video veze – pa je jedini državni poglavar nazočan na tom retro događanju koje neće utjecati na politička gibanja bio predsjednik Gane Nana Akufo-Ado, dok je drugi po rangu bio alžirski premijer Aymen Benabderrahmane. Prisutan je bio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov – iako je Rusija status promatrača stekla tek u srpnju ove godine – i riječ je o prozirnoj politici da se Srbija, kao pretendent na mjesto "šefa nesvrstanih" još dublje politički poveže s Kremljom, dok bi ratni huškač Aleksandar Vučić trebao preuzeti, ni manje ni više, ulogu Josipa Broza Tita.

Činjenica da se svijet promijenio, da je važniji blok BRICS – Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – te da je Varšavski pakt odavno propao – nije utjecao na sudionike iz pokreta nesvrstanih da smanje svoj doživljaj veličine temeljen na vlastitoj brojnosti. No, činjenica kako nisu donijeli nikakvu deklaraciju ni službenu inicijativu dokaz je koliko su svjesni vlastite (ne)moći.

Napokon, što je pokret nesvrstanih bez svog glavnog štaba, Brijuna, na kojem su pisane deklaracije, smišljale strategije i pažljivo gradili odnosi političkog istoka i zapada. Srbija kao marginalna zemlja Zapadnog Balkana koja istodobno želi biti EU, Kina, Rusija i nesvrstana, iskoristila je priliku da je pokret, geografski gledano, osnovan u Beograd što je činjenica koja od Vučića neće napraviti državnika i opinion makera svjetske politike. Pa on ne zna ni gdje su granice države čiji je predsjednik.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast