Eva Kaili (EPA)
Vijesti koje su prije nekoliko dana stizale iz Bruxellesa o uhićenju Eve Kaili, potpredsjednice Europskog parlamenta, mogu nas utješiti. Nije korupcija samo hrvatski problem, štoviše, primjer atraktivne Grkinje pokazuje da se kod nas otima sitniš i prima kusur, a ne mito. Katargate, kako su mediji nazvali primanje velikih svota od strane katarske vlade koje su djelomice pronađeni i u koferima kod Eve Kaili, te još trojica Talijana od kojih je jedan eurozastupnik, pokazuje naša ekipa, predvođena Ivom Sanaderom, igra u nižoj ligi od pravih eurobirokrata – eurokorupcionaša.
Doduše, u belgijskoj policiji i tajnoj službi manje je rodjaka, a više profesionalaca pa su pohapsili sve osumnjičene. Zlobnici tvrde na dojavu tajnih službi Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali su to ipak učinili. Nisu dopustili da se odvezu do Munchena kao pomalo zaboravljeni Sanader. Eva Kaili smijenjena je i s položaja potpredsjednice Europskog parlamenta, što nije podržao jedino uvaženi eurozastupnik Mislav Kolakušić, nevažni hrvatski borac protiv korupcije.
No, izgleda da se cijela priča tek zagrijava i da je u nju upleteno znatno više osoba i izbrojano znatno više novca. Za sada su pritvoreni Eva Kaili i njezin muž, asistent u Europskom parlamentu te još dvojica Talijana te je kod njih pronađeno milijun i pol eura. Njemački i grčki mediji objavili su da su Katarci podmazivali znatno masnije i spominju oko šezdeset eurozastupnika i pratećeg osoblja.
Radilo se o davanju novca za nelegalno lobiranje. I sama Kaili nedavno je održala dirljiv govor o dosezima katarske demokracije gdje zatvaraju homoseksualce i čiji su velebni nogometni stadioni izgrađeni na robovskom radu Afrikanaca i Indijaca koje su slabo plaćali za rad u prekarnim uvjetima. Šef prokatarskog lobističkog ganga, stanoviti Panzeri, pozivao je eurozastupnike na prijeme kod Kataraca, a oni su sami sklapali i dalje razvijali ideje o tome kako da katarsku diktaturu prikažu engleskom demokracijom.
Ironija je u tome što Europski parlament dopušta lobiranje raznim registriranim skupinama i nevladinim organizacijama, ali da se svaka donacija veća od deset tisuća eura treba prijaviti. Kako javlja Deutsche Wele, organizacija "Borba protiv nekažnjivosti", preko koje je grčka eurozastupnica Eva Kaili "zaradila" najmanje 600 tisuća eura za svoj džep, uopće nije registrirana. Barem ne u Bruxellesu, u Dohi vjerojatno jest. Naravno, sami katarski prinčevi kažu da to s njima nema veze. Oni posluju transparentno i posve demokratski.
A kakve to veze ima s Hrvatskom, osim što je članica EU-a? Izravno, nikakve, ali pokazuje da naši osumnjičenici i optuženici, od Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac do Josipe Timac – da sada ne prepisujemo telefonski imenik vladajuće stranke – zapravo nisu nikakvo čuđenje u svijetu. Europa i Europska unija, baš kao i afričke, južnoameričke i azijske "demokracije", žive na trulim temeljima. Ako naftaši mogu kupiti eurobirokrate prvog platnog razreda u Bruxellesu, jasno je da to mogu i Rusi, kriminalne skupine i velike kompanije sklone lovu u mutnom.
Ako nam još treba neki primjer da se uvjerimo da je Hrvatska posve eurointegirana – od eura i Schengena do korupcije – nema sumnje da na njega nećemo morati dugo čekati.