Piše Damir Cupać
Teci, lijepa Uno!
(Snimili Sime Zelic / Pixsell, Vedran Karuza)
Da bi lijepa Una lijepo tekla, neophodno je da ima isto tako lijepo vrelo koje pogoni vodu bez koje života nema. U enciklopedijskim natuknicama navodi se da se vrelo Une smjestilo na 395,8 metara nadmorske visine u ličkom dijelu Zadarske županije, ispod padina planina Ličke Plješivice i Stražbenice u blizini mjesta Donja Suvaja u Općini Gračac.
A ono što oduševi svakoga tko posjeti vrelo Une je samo vrelo jer na izvoru lijepe Une je plavozeleno jezero okruženo šumom i visokim strmim liticama. Na stranici www.planinarenje.hr navodi se da je ovo na površini umirujuće i bajkovito jezero jedno od najdubljih i najsnažnijih vrela ovoga područja, a prvi unski slap javlja se već 10-ak metara od vrela. Pa se dalje navodi da je zbog svoje izuzetne ljepote, ali i iznimne hidromorfološke vrijednosti, jezero, uz kanjon koji ga okružuje te 150 metara nizvodnog toka, 1968. godine proglašeno zaštićenim hidrološkim spomenikom prirode. Za tu ljepotu i bajkovitost većina građana Hrvatske nije čula. Nisu ni znali da takva ljepota postoji i da je od pamtivijeka na raspolaganju čovjeku kako bi se divio ljepoti kreacije prirode.
A čovjek je sklon devastirati ono što je grijeh i gledati. Poduzetnički je duh ono što birokratske strukture cijene. Pa su one sklone donijeti takve planove kojima se omogućava intervencija u takve prostore. Ovaj put je netko odlučio dopustiti gradnju malih hidrocentrala jer tko je vidio da čovjek ne nagrdi takvu ljepotu. Godinama se nije ništa događalo kako bi se bajkovitost vrela Une nagrdila građevinskim radovima. Sve do početka srpnja ove godine. Kada je investitor zaključio da je sve riješeno, da mu nema tko stati na put, ni njemu ni poduzetničkoj inicijativi, pa krenuo s radovima.
Budući da je u Hrvatskoj investitor silan, a narod nebitan, činilo se da će bajka biti prerisana u još jednu prozaičnu hrvatsku priču. No, srećom su se pojavili neki ljudi koji su odlučili braniti bajku i stati ispred građevinske mehanizacije. Činilo se da im je posao uzaludan jer tko je vidio da takvi gologuzani zaustave oplođivanje kapitala. Hrvatsku je u srpnju ove godine zahvatio toplinski val, pa su prosvjedi bili marginalizirani na medijske fusnote. To nije obeshrabrilo ljude koji ljepotu i vodu ne dijele na našu i njihovu, koji ne rade razliku između Une i, recimo, Čikole, pa su im se pridružili i neki istaknuti ljudi. Što je bilo dobro da ne bi ostalo da je vrelo Une šaptom palo.
Među inima, u priču se uključio i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Nema nikakve sumnje da je dio javnosti nakon toga bio spreman potpisati rješenje da se vrelo Une zaspe betonom jer je pošteno da tako bude kada je njegovu bajkovitost počeo braniti Pupovac. Ima onih koji bi u obrazloženju takvog rješenja naveli bez grižnje savjesti da je bolji hrvatski beton od srpskog vrela.
Ipak, ovaj put su se gadno prevarili. Može narod obezvrjeđivati Popovca, a nije da Pupovac to nekad nije zaslužio. Ali nije on bilo tko i nije od jučer. Čovjek je to čija je stranka godinama bila koalicijski partner Plenkovićevom HDZ-u. Više nije, ali u imeniku su sigurno ostali brojevi resornih ministara koje je Pupovac mogao nazvati. Može biti da su oni odmahnuli rukom jer im je Milorad nebitan. Samo teško da je nebitan kada je riječ o europskim perspektivama. To su perspektive koje ovi u HDZ-u ipak respektiraju zajedno s premijerom Plenkovićem. Pa su se stvari ipak počele pokretati s mrtve točke. S ciljem da se, ako barem ništa drugo, ne dozvoli da bajkovito vrelo Une šaptom padne. Pri tom je minimum minimuma preispitivanje svih dozvola i procedure njihova donošenja.
Valja se nadati da će taj posao biti pošteno odrađen i da će se u slučaju bilo kakvih nepravilnosti odgovorni najstrože kazniti. Kako bi se izbjeglo ponavljanje nedopustivih situacija koje su rezultirale devastacijom brojnih prirodnih ljepota. Počevši s hrvatskom obalom koju je hrvatski poduzetnik nagrdio nezamislivo gore nego mrska Venecija. Bude li sve pošteno odrađeno, a valja se nadati da hoće, bit će to prilika i za svladavanje još jedne lekcije - nema naše i njihove vode, nema naših i njihovih vrela. Ne može Čikola biti vrednija od Une. Zato valja pozdraviti prvu dobivenu bitku i rješenje Državnog inspektorata koji je zabranio izvođenje radova. Valja se nadati da će na kraju i u Hrvatskoj, kao što je to slučaj u susjednoj Bosni i Hercegovini, Una dobiti najveću moguću zaštitu koja će obeshrabriti birokrate i poduzetnike da nam se u bajke diraju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
