Evo, svanuo je i taj dan kada se o pulskoj gradskoj vlasti nema šta kvalitetno pisati, ništa, nula, ziro, ništica, praznina. Gradonačelnik se malo radovao otvaranju novih dječjih vrtića, malo je zaprijetio platformi Možemo, malo je čuvao drva, malo rušio, malo zijevao, malo pjevao. Pitanja vijećnika na Gradskom vijeću bila su usmjerena prema stablima, raspravljalo se žučno kao da se radi o obiteljskom stablu nekog od njih.

Čuvar gradske drvenarije i najveći demokrat istočno od Raše, spisatelj i gradonačelnik Filip plemeniti Zoričić rekao je misao koja će se još dugo bilježiti sa štovanjem: Na sljedećim će se izborima vidjeti kom opanci, kom obojci. Da, opanci, ni manje ni više nego opanci. Za one mlađe ili one koji nisu pripadali Balkanu i zato ne znaju o čemu se radi, evo jedne od definicija ove popularne obuće: Ovaj najprimitivniji oblik obuće je neštavljena i neostrugana svinjska koža (s dlakama) od koje se skroji omotač za stopalo tako da je izvana i odozdo dlaka, a s gornje strane se poveže usukanom vunom.

Eto, nakon izbora znat ćemo tko će dobiti opanke, a tko obojke - a da, obojci su čarape za sirotinju, ne znam kako bolje objasniti, preteča čarapa. Iskreno, ne zanimaju me pretjerano opanci, ja sam nekako više ona varijanta Rokera s Moravu "opank rock mi je u dušu, narodnjaci mene gušu..."

Daleko smo dogurali, bojim se niti pomisliti što bi s našim gradom bilo da nije pobijedio Zoričić i SDP. A da, opet bi pobijedio SDP jer oni uvijek pobijede, pitaj boga kako, ali oni uvijek uzmu opanke, obojke, ali i odojke. Možemo su im držali škale, ali ljudi moji, znate ono "put do pakla popločan je dobrim pločicama, a namjera je iz raja izašla". Mislim da tako nekako to ide, ali kako god, u paklu je ekipa, to sigurno znam.

Evo jednog vica, jednog osvrta na ekonomiju i obuću, možda posluži nekom od stranaka i lista koje krenu u borbu za opanke.

- Koliko su vam ove cipele?

- 2.100 kuna!

- A, dajte mi deset deka!

Ajmo malo priko Učke, bacimo jedan đireto (jedan moj frend s faksa mislio je da je to vrsta kave, nešto kao macchiato, koreto) uzduž Lijepe Naše i natrag. Pa nije nam samo zdravstvo skupo, umire se džabe, bar tako kažu pametni i informirani. Kaže jedna mudrost da se za razliku od glave stomak javi kad je prazan, signalizira, buni se, a šta da radimo s ljudima koji su uvjereni da se svijet vrti zbog njih, a nije im palo napamet izmjeriti tlak jer je moguće da im se vrti zbog toga. Mi smo društvo u kojem je srčani tlak viši od primanja, pogotovo mirovina.

Definitivno nismo zdravo društvo, mentalno definitivno nešto ne štima. Kad malo bolje razmislim, kompletnu Hrvatsku bi trebalo preseliti na državnu televiziju, na njoj nema problema. Kad zalutaš pa odgledaš nešto duže od sat vremena, shvatiš da je to mjesto na kojem bi svi trebali živjeti. Idila. Tu Hrvatska niže uspjehe, od mladih matematičara, pjevača, astronoma, agronoma, do vrhunskih botaničara, gastronoma, sportaša. Čak i HDZ-ov Pero Ždero, onaj Zulim nije trošio lovu na krkačinu, nego se "koristio reprezentacijom". Jebote, k'o Zlatko Dalić - koristi se reprezentacijom.

Nema loših stvari na državnoj televiziji, ako je nešto ružno, onda je to daleko od nas, miljama daleko. Nakon što je odgledao sat vremena domaće dalekovidnice, jedan moj prijatelj tvrdi: Prošao sam cijeli svijet i tvrdim da se najbolje živi na HTV-u.

Nisu se samo mladi raspametili blejeći u mobitele, tablete. Čak i moja generacija koja se precizno nalazila na igralištu, koncertu, utakmici… bez poruka, bez mobitela, ne kuži kako smo se uspijevali sastati. Sada i mi koji smo kao mali pišali po pijesku, kakimo (da ne kažem nešto žešće) po Fejsu. Pregledam neki dan Facebook i shvatim da mi nisu sve ovce na broju, neke su me očito blokirale, a neke sam pogubio usput.

Kažu da je u vrijeme nesvrstanosti Tito dobio na poklon ni manje ni više nego šest deva, k'o da su znali da će nakon njega nastati pustinja. Kako su svi znali, a mi nismo razlikovati ča je krava, a ča žveljarin. "Nisam ja niti nostalgičan niti prevrtljiv, jednostavno vjetar puše malo ovako pa malo onako", rekao je jednom legendarni čuvar državnog pečata.

Kako je krenulo s ovom energetskom krizom, svako toliko se sjetim onog crnjaka: "onaj 'ko umre ove jeseni, za njega nema zime". Na šta se grijati i ima li se uopće razloga grijati kad se i nogometno svjetsko prvenstvo igra zimi? Gas Istre mogao bi biti jedan od projekata kojim bi se popravila krvna slika u sektoru energetike. Naziv firme je vrlo bitan, a ono u stilu "Prvo plinarsko društvo" se može sakriti pokraj ovog majstorskog imena tvrtke koja se bavi eksploatacijom plina. Eto još jedan prijedlog, na nadležnima je da ove ideje nekako realiziraju.

Sve se okrenulo naopako, a i Sajam pršuta u Tinjanu nam to potvrđuje. Kažu da je na otvaranju fažanski sardon promašio škatuletu i da se uvalio na poziciju koja je bila namijenjena oradama, brancinima i ostaloj oboritoj ribi. Sjedio je među filetima kojima ne pripada, to je zbunilo predsjednika s pratnjom i svih sedam članova istarskog SDP-a. A pršut k'o pršut, k'o svaki industrijski, nit' smrdi nit' miriše, a cijene kraljevske. Eto, tako se naš narod nosi s realnošću, nije klonuo, prilagodio se kao uvijek do sada.

- Izvolite, da van narižen par feta pršuta?

- Ma ne, ne rabi, samo gledamo.

Vili Rosanda je još uvijek u Puli, ali za nekoliko dana bi trebao odletjeli do EU parlamenta, odnijeti Flegu novu uniformu. Valter Flego Kocka (kužite foru, kao Lego kocka, pa onda Flego kocka, duhovito i nadahnuto, zar ne?) upisat će tečaj za inkasatora na naplatnim rampama u Italiji. Ako niste znali, Valter i njegov vrhunski tim stručnjaka nekolicini Labinjana sredit će kazne za navodne neplaćene račune na talijanskim autostradama.

Izgleda da će baš radom za javno dobro Flego, a posebno vrijedni, skromni i samozatajni Vili Rosanda, cijelo sljedeće ljeto, umjesto na Kreti u Grčkoj, gdje još pamte njegove žurke, terevenke, veselice i tulumarke, provesti u međunarodnoj, zajedničkoj ophodnji s talijanskim karabinjerima od rampe do rampe. Cilj je ove kampanje radnog naslova "Casello autostradale za budale" pokazati i dokazati da su žitelji Istre uredne platiše i da nisu nikome ništa dužni. Pogotovo ne Talijanima.

Povezane vijesti

• ORDINACIJA DR. FRICA: Punk šuma Lungomare
• ORDINACIJA DR. FRICA: TerorIstra
• ORDINACIJA DR. FRICA: Tjerali lovu na svoj plin