Dubravko Grakalić (Snimila Adriana Tošić)
Situacija na lijevoj strani hrvatske političke arene nije danas ništa manje nejasna nego jučer. Originalni SDP proveo je unutarstranačke izbore, rejting agencije daju mu stabilno drugo mjesto u svojim istraživanjima - otprilike dvostruko manje nego HDZ-u - dok "drugi dio" SDP-a, Klub socijaldemokrata u Hrvatskom saboru s 18 članova, mirno grije svoje fotelje. Politička platforma Možemo! nakon pokazane (ne)sposobnosti u Zagrebu opisuje se kao stranka u slobodnom padu, IDS se oporavlja i polako penje u anketama, baš kao i Radnička fronta koja je zadržala vidljivost na nacionalnoj razini bez obzira što nije član parlamentarne Zeleno-lijeve koalicije.
Ali, najviše se očekuje upravo od Davora Bernardića, vođe raskola na Iblerovu trgu (ne može se osporiti kako je odgovarajućeg suparnika našao u Peđi Grbinu), koji pak kaže da ne želi biti predsjednik neke nove stranke. Kako će teško ponovno postati šef stare Partije, tako će sve nepoznatiji Bero otići na marginu, dok neki drugi članovi Kluba socijaldemokrata, poput Domagoja Hajdukovića, najavljuju da će se ipak pomalo aktivirati.
Još je nejasno hoće li Klub socijaldemokrata postati nova politička stranka, pa tako i izmjeriti svoj rejting, ili udruga, što zvuči dosta neozbiljno. Hajduković navaljuje da će socijaldemokrati u prvoj polovici godine početi djelovati i izvan Hrvatskog sabora, na terenu, jer im žele pristupiti i mnogi bivši SDP-ovci i drugi simpatizeri.
Poznato je da se u nekim gradovima i županijama originalni SDP i posve raspustio, pa je očito da postoji potencijal za terenski rad i stvaranje lijeve političke stranke novog potencijala. Tome ide u prilog i povratak šefa Demokrata Miranda Mrsića u SDP, jer će u nekim dijelovima zemlje ta stranka prestati djelovati, ali i u okupljanju nekadašnjih SDP-ovaca koji su danas neaktivni. U Istarskoj županiji takvih je dosta još od raskola koji je prije šest-sedam godina organizirao Zoran Milanović u ratu s IDS-om (s kojim je bio u koaliciji), no treba računati i na razočarane članove stranke Možemo! i cijelog tog projekta sastavljenog od nekoliko lokalnih stranaka.
Stvaranje alternative Partiji svakako nije lak posao, no žele li saborski socijaldemokrati ostati u politici, trebaju se njome početi i ozbiljno baviti. U ovom trenutku doima se kao da je jedini cilj sukoba bio raskol u parlamentu te da se pokaže kako Bero ima duži popis zastupnika od Peđe. No, ako ih on sam ne može povesti dalje od toga, onda bi se vrata mogla otvoriti i nekoj novoj opciji na ljevici. Za sada je nema na vidiku, ali kako pokazuju mnogi primjeri, dovoljno je krenuti nekoliko mjeseci pred izbore i napraviti kaos. Na desnici smo ga vidjeli na prošlim izborima, sada bi se mogao desiti na lijevoj strani političke arene.