PIŠE Jurica Körbler
Logično je da su Bernardićevi stranački uhljebi na nož dočekali udar na privilegije koje im je omogućilo nesposobno bivše vodstvo stranke
Arhiva
Bernardić mora napokon shvatiti da ni njegovi do jučer moćni stranački sponzori više ne igraju, da je 'onom' SDP-u došao kraj i da se sada pokušava stvoriti nova stranka u kojoj će sve raditi drugačije nego što se radilo u njegovo vrijeme. Naprosto, Bernardić se mora pomiriti sa činjenicom da je bio najlošiji predsjednik SDP-a i da je stranka baš zbog njega pretrpjela katastrofalni poraz na izborima
Peđa Grbin počeo je izuzetno dobro. Može se reći i sjajno, upravo onako da se može reći kako novi predsjednik SDP-a zaista daje nadu da će stranku postaviti opet na noge. Povukao je prve poteze energično, na vrijeme, a naravno da je morao prvo počistiti vlastitu kuću. Naivno je bilo pretpostaviti da će Grbin ostaviti sve kako je bilo i onda će procvjetati na tisuće cvjetova.
Prvi udar doživjeli su Bernardićevi stranački uhljebi, upravo oni koji su omogućili da SDP potone. Posve je jasno da su na nož dočekali poteze novog vodstva, jer privilegije koje im je nezasluženo omogućilo nesposobno bivše vodstvo stranke ne puštaju se tako lako. Pogotovo ne one u Hrvatskom saboru, gdje se inače lagodno živi, uz velike plaće.
Davor Bernardić je prošlo vrijeme i zaista je krajnje nekorektno da se nakon dvomjesečne stanke, u kojoj smo ga samo vidjeli u Gardalandu, sada nađe u prvom redu otpora prema novom predsjedniku. Predvodeći svoje pulene za koje nitko u javnosti ne zna ni da postoje, krenuo je u ofenzivu na novo vodstvo i dobio odgovor kakav zaslužuje. Bernardić mora napokon shvatiti da ni njegovi, do jučer moćni stranački sponzori više ne igraju, da je 'onom' SDP-u došao kraj i da se sada pokušava stvoriti nova stranka u kojoj će sve raditi drugačije nego što se radilo u njegovo vrijeme. Naprosto, Bernardić se mora pomiriti sa činjenicom da je bio najlošiji predsjednik SDP-a i da je stranka baš zbog njega pretrpjela katastrofalni poraz na izborima.
Rajko Ostojić, jedan od onih koji su uporno gurali Bernardića, se povukao. To je častan čin, bez obzira što se morao odreći komotne fotelje potpredsjednika parlamenta. Kolika je bila njegova krivica, kolika Zlatka Komadine, tek će se procijeniti, ali je kuvertiranjem svog odstupanja dao novom vodstvu manevarski prostor da ožive SDP. Oni koji sjede u Saboru, a većinu njih se percipira kao Bernardićev kadar, to nisu htjeli učiniti. I zabili su si autogol, jer novo vodstvo stranke, uključujući Grbina, neće se predati samo tako lako i konačne posljedice snosit će baš oni koji su sada glasni i destruktivni. A u Saboru ih se ni ne čuje, ni da pisnu kada treba nešto reći HDZ-ovcima.
Da je Grbin na dobrom putu pokazuju i pomalo nervozne reakcije iz HDZ-a. Plenković je, džentlmenski, čestitao novom predsjedniku, ali mu ubrzo održao i lekciju. Branko Bačić je pokušao biti duhovit u ciničnom komentaru da je Grbin dobio manje glasova od HDZ-ovskog predsjednika županijske organizacije. Ali, oni iskusni u stranci kažu da vrijeme harmonije kada je šef opozicije bio Davor Bernardić zauvijek prolazi. Neće više biti ni kupusa, ni dugih traktata bez sadržaja, kao što neće više tako suvereno ni Rajko Ostojić moći dijeliti lekcije vladajućima, nakon što je SDP posve potonuo. To je, nažalost, ličilo kao da učenik koji je pao razred s visine dijeli lekcije odlikašima koji idu u sljedeći.
Netko će, na kraju balade, možda aludirati na to da je Grbin na početku svog mandata krenuo u čistke, ali to jednostavno nije točno. Moralno bi bilo, ako se ta riječ uopće može koristiti u hrvatskoj politici, da oni koji su dali velik doprinos da stranka potone, sada bar šute. I daju priliku novom vodstvu. I podrže one koje je članstvo izabralo da ubuduće vode SDP. Nažalost, oni koji su izabrani u Sabor s Bernardićeve liste tamo će i ostati, ali bilo bi minimalno pristojno da podrže novog šefa, a on ih ionako mora ostaviti da uživaju u saborskoj hladovini.
Dobro je da su Peđa Grbin i njegovi suradnici shvatili da više nema vremena sa proceduralnim odugovlačenjem i natezanjem, čega smo se nagledali u Bernardićevo vrijeme. Nema vremena ni za sažaljenje prema onima koji su uništili stranku hrvatske ljevice, isključivo iz svojih privatnih interesa. SDP mora stati na noge, jer će jedino tako privući nove članove. Ako izgubi one koji su doprinijeli porazu na prošlim izborima, pa što.
Politika je opasno zanimanje i toga moraju biti svjesni svi koji se time bave. Gubitnici su gubitnici i minimalno što se traži je da ne miniraju novo vodstvo, u ovom slučaju Grbina i njegove. Ako to čine, a dio SDP-ovaca to sada čini, onda rade protiv vlastite stranke i članstva u toj stranci. A kako političke stranke nisu klubovi filatelista, znaju se i posljedice za sve koji rade protiv interesa vodstva.
Sve drugo su prazne priče. Nije naravno isto ni što se događalo Grbinu, Hajdaš Dončiću i drugima pod Bernardićem. Oni su predsjedniku stranke dali itekako dugo vremena da se iskaže i nezadovoljstvo i kritiku uputili kada je svima bilo jasno da Bernardić ne može voditi SDP prema pobjedi.
Udar na Grbina sada je uslijedio odmah, dok još nije ni zagrijao stolicu na Iblerovom trgu. Odgovor Grbina zato je posve opravdan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
