Nemušto, dosadno, jalovo. Površno, neinventivno, jadno. Kampanja za izbore bila je za zaborav. Uz sve velike akvizicije, estradizaciju, ništa se nije dogodilo. Buljio sam u ekran, listao novine, slušao radio da bih uhvatio neki glas razuma ili barem sarkazma, a tamo su me dočekivala prazna lica s rastegnutim osmijesima i isprazni papagajski glasovi u kojima se zrcalio sav čemer ovog vremena. Hrvatska je politika mrtvo puhalo koje se potuca od izbora do izbora, tražeći kakvu žrtvu da joj ispriča svoju vječito linearnu životnu priču uz koju bi uvenuli i nizozemski tulipani.

Tu otužnost kad spustiš na lokalnu razinu opasno počinje sličiti na depresiju. Čak ni Damir Kajin, po novome Demokrat, koji uvijek ima nešto za dešifrirati s onih svojih poznatih papirića s bilješkama, sada nije uspio doći do izražaja. I on je zaglavio u mješini iz koje nije dopirao nikakav zvuk, osim prdca. Neki su, poput Marina Miletića iz Mosta, izabrali taktiku brzog ispuhivanja. Krenuli su oštro, podignuli sva jedra, a onda završili u potpunoj bonaci, plutajući bespomoćni u ustajaloj bari. IDS-ovci su, pak, izabrali biti drugačiji od koalicijske liste uz koju ne trebaju brinuti hoće li dospjeti u Sabor. Koalicija u kope, IDS u špade. Njihov izborni slogan "Korak ispred" vrlo se dobro nije uklopio nazivu koalicije Restart. To je bilo poput sljubljivanja ulja i vode.

Desnica se u Istri trudila pojasniti da nije desnica, a ljevica da je ustala na lijevu nogu i da joj svi idu na živce, pa i ona sama sebi. Najveću buru u osmoj izbornoj jedinici podignula je RF-ovka Katarina Peović objavom da bi "bilo potrebno u fondove za saniranje krize preraspodijeliti sva sredstva u bankama koja premašuju iznos koji garantira Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju bankarskog sustava, što iznosi oko 700.000 kuna". To se protumačilo kao da Peović svima koji na bankovnim računima imaju iznad 700 tisuća kuna misli oteti višak novca. Liberali su se dignuli na stražnje noge, spominjali su se pošteni penzići koji štede cijeli život da bi uživali u starosti. Sjeo sam za stol i počeo računati. Ako od svake plaće od sada izdvojim, recimo, tisuću kuna, malo stisnem pipu, do kraja života teško da bih na računu skupio više od 700 tisuća kuna. Do te bih cifre, tempom od tisuću kuna mjesečno, došao nakon 58, 59 godina. Toliko, koliko god se trudio okaniti cigareta, ne mislim još živjeti, jer bi to značilo da ću u ušteđevini uživati nakon stote godine.

Ova objava Katarine Peović mogla je biti poticaj da se otvori tema porijekla imovine. No to se nije dogodilo. Peović je proglašena ortodoksnom komunistkinjom, jugonostalgičarkom, počašćena je svime onime što se ljudima u Hrvatskoj prišiva na kožu kad se usude taknuti u kapitalističku slobodu kolokvijalno poznatu pod nazivom novac.

U tu se mrežu stajaćicu upetljao i SDP-ovac Peđa Grbin, koji je objasnio na koji način ljudi mogu uštedjeti više od 700 tisuća kuna. "Volio bih da (Peović, op. n.) ode kod onih ljudi koji su cijeli život radili i uspjeli uštedjeti, odvajali sa strane da mirno prožive starost, pa neka im u njihovoj sedamdesetoj godini objasni zašto bi im uzela životnu ušteđevinu. Problem gospođe Peović je što takvim istupima antagonizira ljude i sprječava da se raspravlja o onome što je ostvarivo, a to je porez na ultraprofit. …One koji zarađuju na masnim bankarskim bonusima i koji su iz krize izašli sa 70, 80 ili 100 milijuna eura na računima mora se jako oporezovati. Ne treba im oduzimati, već oporezovati. To je poanta, a ne da se čovjeku koji je cijeli život vrijedno radio, možda u Italiji i Njemačkoj, sad kad se vratio oduzima ušteđevina! To je van svake pameti", komentirao je Grbin.

Time je samo potvrdio da bitne razlike između SDP-a i HDZ-a nema. Jedni su malo ljevije od centra, nisam siguran tko, a drugi zeru desnije. Njih ne zanima što onaj tko je crnčio u Italiji i Njemačkoj ovdje nije plaćao ni lipe poreza, nije plaćao zdravstvo, školstvo, ali je pod stare dane odlučio vratiti se u domovinu i koristiti sve besplatno s pinkicom od milijun kuna na računu.

Ne moram se slagati s Peović, ali svakako o tome valja raspravljati, a ne odmah ženu vezivati na lomaču i spaljivati. Još i razumijem što se Grbin, prije svega liberal, odlučio štititi kapital, ali iznenadilo me da su se Katarine odrekli i u platformi Možemo! Zapravo sam ispao naivan. Ljevica se ustvari ponaša kao desnica. Kolju se međusobno kad god i gdje god stignu. Mislio bi razuman čovjek da među ljevicom ne bi trebalo biti sukoba, da su to odreda intelektualci koji znaju međusobno razgovarati. Šipak, ne znaju, već kao da žele dokazati da pametni ljudi u ovoj zemlji nisu ništa pametniji od glupih.

I za kraj sam pustio kolačić, stavio na njega malinu, prelio šerbetom. Anton Kliman, istarski HDZ-ovac, spasitelj, izbavljivač, predizborni ukazatelj. Čovjeka nema nigdje, zaboraviš da postoji, a on te onda uvjeri da je cijelo vrijeme bio uz tebe, da je spašavao tvoju kuću, da je gradio kaštele, sprječavao selidbe tvornica, da je krvavo odrađivao svoj posao narodnog poslanika. A kad ga kao novinar nazoveš da nešto komentira, naravno izvan kampanje, uvijek ista rečenica: "Ne bih sada o tome, nije pravi trenutak." Pravi je trenutak samo pred izbore. Tada se valja boriti - za saborski mandat.

Povezane vijesti

• IVAN HERAK ponovno oblači politički dres: "Novi vjetrovi koji pušu u Glasu Istre ohrabrili su me da se ponovno aktiviram u politici!"
• Kalmeta pozvao birače da za predsjednicu ponovno biraju Grabar-Kitarović
• BiH: Kupres neće održati izbore jer - nema novca