PIŠE Davor ŠIŠOVIĆ
Nula kilometara
Čuli ste vjerojatno već za izraz "nula kilometara" kojim se u ugostiteljstvu ističe ponuda isključivo lokalnih namirnica, uzgojenih tu u okolici, u susjedstvu. Pojam je u gastronomiju ušao iz politike, jer se u prethodnom programskom razdoblju zajedničke poljoprivredne politike Europske unije poticao baš lokalni plasman lokalnih proizvoda. Politika nula kilometara nema samo socijalno-ekonomski već i ekološki aspekt, jer se smanjivanjem udaljenosti između mjesta proizvodnje i potrošnje smanjuju transportni troškovi i potrošnja goriva, a time i zagađenje. Kupujući mrkvu koju je uzgojio naš susjed umjesto da u trgovačkom centru kupujemo isto povrće uzgojeno u stakleničkim mega-kompleksima španjolske Almeire, doprinosimo ne samo vlastitoj kvalitetnijoj i zdravijoj ishrani, već i globalnim ekološkim procesima.
Posljednjih dana u okolnostima korona-krize sve čvršće se povezuju lokalni poljoprivredni proizvođači i kupci. Facebook grupa posvećenih ponudi domaćih proizvoda već ima na desetke, s tisućama članova, što je potvrda da interes za domaće proizvode itekako postoji. Kako su zbog korone prekinuti uobičajeni tokovi roba i usluga, naši susjedi proizvođači mogu preživjeti jedino kroz ovakvu neposrednu ponudu, ali mi kupci imamo mogućnost izbora. Možemo i dalje u trgovačkim centrima kupovati uvozno povrće, ili možemo pokloniti povjerenje proizvodima naših susjeda, uslijed čega nikako nećemo biti na gubitku.
Jedna stvar ipak zapinje za oko i logiku. Naime, jasno nam je da nula kilometara ne može doslovno biti nula kilometara, već je tih kilometara ipak pet, petnaest, pa neka je i trideset. Ne čini li se nepraktičnim da svatko od tih vrijednih i dragih ljudi svoje proizvode samostalno dostavlja svojim kupcima? Može se tako dogoditi da neki dan u tjednu u deset ujutro očekujemo isporuku salate, u podne vreću krumpira, u dva luka i češnjaka, a u pet popodne par boca vina. Broj kilometara potrošenih na dostavu mojih narudžbi time je bitno povećan, zrak je time zagađeniji, svjetska klima ugroženija, a naposljetku, svi su ti ljudi zajedno potrošili više novaca na gorivo nego da su se dogovorili da se sve to isporuči samo kroz jednu dostavu, čime bi se i broj socijalnih kontakata sveo s nekoliko na samo jedan. To je onaj sljedeći korak koji nam svima treba, i proizvođačima i kupcima: dajte smislite neke kombije ili kamioncine i organizirajte racionalnije to razvoženje sve brojnijih i sve češćih narudžbi vaših proizvoda. Neka nam broj kilometara doista bude što bliži nuli.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
