Kaže jedan od putnika u strogo kontroliranom vlaku da će Istra i željezničkim krakom biti povezana s Hrvatskom, super, lijepa naša mala hobotnica i njezini krakovi, poštujte naše krakove. Dođe tako kontrolor u vlak i zatraži karte, jedan stariji gospodin izvadi kartu, a kondukter mu kaže, gospodine, ovo je studentska iskaznica... Je, ali nisam ja kriv što toliko kasnite
Novi vlak (snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI) / Nenad Marjanović dr. Fric (snimio Milivoj MIJOŠEK)
Poštujte naše krakove. Jedna HDZ zastupnica je za 8. mart svečano čestitala sretan i blagoslovljen Međunarodni dan žena, zaboravila je skratiti doživljaj s: Čestit 8. ožujka, ali jasno je da se ogradila od komunjarskih konotacija pa je Dan žena zauzeo mjesto koje mu pripada.
U Puli ništa novo, ako izuzmemo da je najpopularniji i najomiljeniji pulski Dalmatinac malo pretjerao. Izgovorio je nešto što nije smio, napravio je nešto što nije baš popularno i zbog toga je završio u svim medijima u regiji. Kada je iz Splita dolazio u Pulu od njega se baš nije puno očekivalo, no vrijedan, samozatajan i samouvjeren vinuo se u visine, ljudi su ga zavoljeli i rijetko tko je u Puli tako prihvaćen kao on. Kako je samo izgledao moćno, njegov trijumf bio je iznenađenje, niti najbliži prijatelji nisu mogli vjerovati da se u njemu krije pobjednik, a neprijatelji, ima i takvih, ostali su šokirani onime što je pokazao i postigao.
Međutim, iako je sve izgledalo idealno, iako se u nekim trenucima kod njega mogla zamijetiti nervoza, napetost, a pogotovo se to dalo vidjeti kada je u Pulu stigao Hajduk, ljudi su i dalje vjerovali u njega, nadali se da je taj temperament potreban Puli, da je baš to nedostajalo ovom našem gradu. Podržali su ga i oni najtvrdokorniji, dosta im je bilo dovođenja po tko zna kojem ključu, igrali su samo oni bliski moćnicima, a ljudi su poželjeli da ih povede netko tko je spreman svojim primjerom pokazati da se do konačnog cilja stiže pozitivnom energijom, vjerom, odricanjem i odanosti timu, timskom radu, ljubavi prema onome što radiš.
No, kako bi se po narodski reklo, u toj želji, htijenju naš je junak izgorio, nije izdržao pritisak. Napravio je nepromišljen ispad i na njega su se obrušili svi, samo rijetki su ostali uz njega, među takve spadam i ja, to s ponosom ističem. Neki su mu čak pronalazili grijehe iz prošlosti, nisu ga štedjeli mediji, komentatori su se nadmetali tko će prema njemu biti okrutniji. On se oglasio samo jednom, na sve prozivke nije odgovarao, ali ostao je dosljedan, nije popuštao niti za milimetar.
U njegovom ponašanju vidio sam samo dobru namjeru, dečka koji grize, dečka koji pokušava probuditi Pulu, u nju donijeti taj dalmatinski dišpet, dalmatinski temperament. Lako je sada biti pametan, postupio je ishitreno, no objektivno govoreći, ljudi smo, svi griješimo. Okupio je on sve oko sebe, kada se vidjelo da se igra odlučno, da više nema bezveznog pogodovanja, da se ne gleda tko dolazi zdesna, a tko slijeva. Kada su se otvorile sve opcije, kada se napokon shvatilo da se koristi glava, dogodilo se ovo što nas je pomalo udaljilo od konačnog cilja, malo smo svi skupa poniženi, malo smo ostali zatečeni, shvatili smo gdje smo i gdje neki misle da pripadamo, no ovaj grad se neće predati, tako misle svi koji ovaj grad nose u srcu.
Mi smo Europa ma što god neki mislili o tome, mjesto nam je u Europi, a to će se uskoro shvatiti i izvan naše izborne jedinice. Pula, mali grad na Mediteranu, obdaren neobranim maslinama, vrhunskom Gimnazijom, dobrim ljudima, tvrdom stinom, narod koji nosi lančić oko vrata, mama, tata, pas i kravata.
Nadam se da ste shvatili da mislim na Antu Ercega, nogometaša koji je došao iz Splita, nogometaša kojeg je Pula zavoljela i koji je nedavno protiv Rijeke poderao papirić glavnog suca Titlića. Rekli bi zlobnici, "časni sude, suspendirao si pogrešnog Dalmatinca". Uvijek se sjetim grafita koji je osvanuo u Dugavama, kada je nakon stradavanja Airtona Senne pisalo "Uzeo si pogrešnog Senu", bilo je to vrijeme hitova "Kad si bila ti beba malena" i "Tuc-tuc".
Ako se po jutru dan poznaje, onda Istru napokon čeka potpuna povezanost s ostatkom Hrvatske. Dobili smo vlak, moderan, rade mu kočnice, a predstava koja je napravljena bila je nalik epizodi u "Našem malom mistu" kada stiže ona pumpa za vatrogasce, svira pleh glazba, doktor Luiđi vodi akciju gašenja požara, no pumpa zajebe stvar i stane, pumpjeri se ubijaju pumpajući, ali voda ne dolazi, no predstava traje, Roko Prč se penje po školama…, a dobro, oni koji su gledali znaju koja je groteska nastala. E tako su meni djelovali naši pumpjeri, predstava za raju koja je zanemarila taktiku, raja koja je oduševljena našim vlakićem. Kaže jedan od putnika u strogo kontroliranom vlaku da će Istra i željezničkim krakom biti povezana s Hrvatskom, super, lijepa naša mala hobotnica i njezini krakovi, poštujte naše krakove. Dođe tako kontrolor u vlak i zatraži karte, jedan stariji gospodin izvadi kartu, a kondukter mu kaže, gospodine, ovo je studentska iskaznica... Je, ali nisam ja kriv što toliko kasnite.
Uglavnom, počela su rušenja bespravne gradnje, ali nitko ne zna po kojim su kriterijima odabrane kuće koje su se prve našle na udaru. Da li se od par tisuća bespravno sagrađenih objekata biralo iz šešira, je li kriterij bio "udri na sirotinju, oni nam neće ništa", ili je napravljena stručna analiza nosivih zidova i po kriteriju "ovo bi se i samo srušilo pa krenimo odavde". Kakogod, gledam i uhvati me tuga, žao mi kuća, a žao mi ljudi.
Ministar zdravstva Vili, veseli i zdravi bili Beroš u četvrtak je najavio za idući tjedan promociju pilot-projekta preventivnih zdravstvenih pregleda koji će uskoro krenuti u četiri županije, provodit će ga domovi zdravlja i bit će usmjeren na građane starije od četrdeset godina. Bravo za Beroša, bravo! Napokon se netko stara o nama starijima od četrdeset, sada i mi malo stariji možemo maštati o tome da budemo piloti.
Taj pilot-projekt je baš nešto skrojeno za mene, ja sam velika kukavica, bojim se visine, ali nadam se da će uvažiti tu činjenicu da se zbog godina i visine na kojima ćemo letjeti prilagode nama koji smo u zrelim godinama. Nadam se da se na kraju neće dogoditi ono tko visoko leti, nisko pada. Vjerujem u pilot-projekte jer sam kao mali sanjao da sam vojnik, pilot, borac, junak, uvijek u zraku.
Evo, na kraju, svima onima koji su tvrdili da ne mogu, niti smijem objaviti kolumnu bez njezinog glavnog junaka, dokaz da sam nezavisan, samostalan, suveren i hrabar novinar istražitelj, jedan od odvažnijih južno od Prodola. Sve je isto, samo njega nema…