Do jučer u 11 sati gotovo 24 tisuće građana upisalo je trezorske zapise i u tom postupku uplatilo 492 milijuna eura. Ciljani nominalni iznos izdanja narodnih trezoraca je 440 milijuna eura, pa je tako taj ciljani iznos već premašen. Odaziv je bio velik zbog toga jer je država građanima ponudila način ulaganja povoljniji nego u poslovnim bankama. One, naime, nude puno manju kamatu od 3,75 posto godišnje, koliko građani mogu uprihoditi od Ministarstva financija. Uskoro će, točnije 21. studenog, biti otvoren i drugi krug upisa koji će biti namijenjen institucionalnim ulagačima.

Pokazalo se, dakle, da hrvatski građani imaju dosta raspoloživog novca koji su spremni investirati u ovakve financijske instrumente. Neki ekonomski stručnjaci smatraju da se s ovakvim inicijativama trebalo krenuti još prije nekoliko desetljeća, ali da je u svakom slučaju jako dobro da se i sada krenulo u ovakve poduhvate.

Uostalom, ovo će svakako pridonijeti i tome da se podigne financijska pismenost hrvatskih građana. Kao što je opće poznato, Hrvati nemaju baš neku visoku razinu poznavanja načina kako investirati višak svog novca. Naravno, nemaju baš svi taj višak. Puno naših građana ima i manjak, ali puno dosadašnjih događaja pokazuje da kad imaju koju kunu ili euro više, baš i ne znaju kako i što s njima napraviti. U tom smislu dovoljno se prisjetiti famoznih lanaca sreće s početka devedesetih, privatizacije kada su vrijedne dionice prodavali torbarima po svakojakim mračnim mjestima. Pa do podizanja kredita u francima kad su svoju egzistenciju znali povezati s rastom ili padom burzovnih indeksa u Hong Kongu. Pa do slučajeva kad se išlo u Austriju dizati kredite kod sumnjivih štedionica zbog čega se nerijetko ostajalo bez krova nad glavom.

A što se tiče samih ulaganja, sve se najčešće svodilo na dva načina. Prvi je naravno držanje novca u banci. Korak dalje bilo je famozno oročavanje, što je bio i jest način da se od banke ipak zaradi koji euro više kroz veću kamatu. Tu je i drugi način. Ulaganje u nekretnine. Najčešće se ovdje radi o turizmu i apartmanima, ali i naprosto kao način da se sačuva vrijednost novca.

Izdavanje trezorskih zapisa koji su ponuđeni građanima dobar je posao i za samu državu. Naime, ona se na financijskim tržištima ne može zaduživati po 3,75 posto, što je kamata koju je sada ponudila građanima. Financijske institucije odbile su financirati državu po toj kamati. Cijena novca kod njih je više od četiri posto godišnje. Stoga neki smatraju da bi možda bilo više fer da je država ponudila kamatu između 3,9 i 4,1 posto. Međutim, i ovih 3,75 posto koliko je ponudila građanima opet je daleko više od onoga što im nude banke za njihovu štednju.

Naime, za recimo 10.000 eura koje netko drži u banci, ona će mu na kraju godine na račun upisati dodatnih najviše pedesetak eura. Usto, tim njegovim novcem onda banka kreditira državu uz pet ili šest puta veću kamatu. Sada mu država nudi 375 eura. Nema banaka posrednika, i zadovoljni su i država i građani.

U svakom slučaju, jako je dobro da je Vlada nastavila sa zaduživanjem kod građana. U siječnju ove godine ponudila im je narodne obveznice. Potražnja je bila velika, kao i kod aktualnih trezoraca.

Vremena nisu lagana i stoga država mora pronaći najbolje i najjeftinije izvore financiranja. I to se sada konačno i radi. Neki kažu par desetljeća prekrasno, ali bolje ikad nego nikad. Posebna je šteta što se u takve i slične poduhvate nije išlo kada još nismo bili u eurozoni jer je tada i Hrvatska narodna banka (HNB) imala puno veći manevarski prostor da nekim mjerama također potakne investicije i gospodarski rast. Nakon ulaska u eurozonu, HNB više nije u mogućnosti provoditi nekakve nesvakidašnje poteze, ali kroz narodne obveznice i trezorce država ipak radi što može.

Sljedeće će godine biti vrlo zahtjevna u gospodarskom smislu za Hrvatsku, ponajviše zbog vanjskih faktora. Rat u Ukrajini koji traje još malo pa dvije godine, kao i ovaj što je nedavno počeo na Bliskom istoku, sa sobom će sigurno donijeti dodatnu nestabilnost. Posebno kada je u pitanju energetika. Ako se baš jako zagužva u Izraelu i Pojasu Gaze, cijena nafte mogla bi otići u nebo. I zato je dobro da država pazi na svaki euro.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast