Žale se poslodavci da ne mogu pribaviti kvalificirane radnike, pa čak ni one za niskokvalificirane poslove, a kad ih i uspiju zaposliti, onda se čude što im nakon nekoliko mjeseci radnici bježe na druga radna mjesta ili dalje u zapadne članice Europske unije. A oni im, kažu, sve omogućili - i učenje hrvatskog jezika, i primjeren smještaj, i održavanje vjerskih obreda, pa čak i osnivanje malonogometnih klubova po Podravini, a strani (i domaći) radnici, sram ih bilo, to ne znaju cijeniti.

Pretrgali se poslodavci da privuku strane radnike, a u tom naporu su, slučajno ili namjerno, zaboravili spomenuti najvažniju stvar, a to je mjesečna plaća radnika, i to neto plaća, odnosno ona koja radniku ide "na ruke", a koja je toliko "konkurentna" da su njome uspjeli rastjerati sve koji drže do svoje profesije i radničkog, pa čak i ljudskog dostojanstva.

Vodu na mlin dale su im i "analize" europskih centralnih banaka koje već tradicionalno obožavaju za inflaciju optužiti upravo rast plaća, pa tako ispada da su za inflaciju krivi radnici i njihova biološka potreba da si kupe malo više hrane jer im je malo više porasla plaća. Mantru središnjih banaka da rast plaća pogoni inflaciju razmontirao je Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta na nedavno održanom okruglom stolu o inflaciji Hrvatskog društva ekonomista koji je rekao ono što se središnje banke ne usude reći, a to je da za inflaciju nisu krivi radnici i njihove mizerne plaće, nego pohlepa za profitom, zbog čega je inflaciju u Hrvatskoj nazvao inflacijom pohlepe.

Njegov kolega Mladen Vedriš navodi pak, da od "četiri jahača inflacije" (insinuacija je očita) – proizvođača i logistike, trgovine, države i potrošača – samo potonji nemaju lobi i jedini su u lancu koji sve plaćaju, dok država zadovoljno trlja ruke zbog PDV-a, a trgovci i distributeri ubiru profit, pri čemu su proizvođači, kako je rekao, još i najneviniji jer i njima rastu inputi, a cijene ipak nisu toliko nabrijavali. Ali zato jesu dobavljači i trgovci koji se najviše žale što ne mogu dobiti kvalitetne radnike, a oglasi za posao otvoreni su im cijelu godinu.

I oni se čudom čude zašto nitko ne želi raditi od jutra do mraka za plaću u visini minimalca pa organiziraju okrugle stolove i konferencije da svoja čuđenja putem medija prenesu javnosti. Nakon čega oni koji su se dvoumili oko odlaska u Njemačku počnu pakirati kofere.

A kako i ne bi, kad i sindikati zajedno s guvernerima ponekad drže ljestve poslodavcima. U Sindikatu trgovine samo sliježu ramenima na spomen da su im plaće manje od prosjeka gospodarstva, a to pak opravdavaju činjenicom da sektor trgovine ima previše zaposlenih.

Sreća po zaposlene u javnom sektoru što država ne razmišlja na takav način pa je prošlog proljeća za 245 tisuća zaposlenih podigla plaće, neke i za više od 30 posto. Za usporedbu, u sektoru trgovine zaposleno je 200 tisuća ljudi. Zato sindikat u Ini nije bio blagoglagoljiv prema poslodavcu, podsjetio je da dvije trećine radnika u hrvatsko-mađarskoj naftnoj komapniji prima plaću manju od prosjeka.

Nije 400 tisuća Hrvata, ili deset posto populacije, otišlo u Njemačku u zadnjih deset godina jer u Hrvatskoj nema posla. Ima ga, ali je problem što poslodavci u novčaniku imaju zmiju. Veliku čegrtušu koja počne "zvečati" čim radnici zatraže malo veće plaće. No, škrtost hrvatskih direktora uskoro bi im se mogla obiti o glavu zahvaljujući generaciji Z, popularnim milenijalcima koji će stubokom izmijeniti tržište rada u Hrvatskoj.

Ne zanimaju njih ni sindikati, ni osmosatno radno vrijeme, ni pola sata pauze, ni Vladine mjere za poticanje zapošljavanja. Oni hoće velike plaće, pri čemu im ne pada na pamet ustajati u pet ujutro da bi došli na posao. A kada shvate da u drugoj zemlji EU-a za isti posao mogu dobiti dvostruko veću plaću, nikakve "analize" i objašnjenja zašto su plaće u Hrvatskoj toliko mizerne ih neće zanimati, a kamoli zadržati u Lijepoj Našoj.

Stranim radnicima i generaciji Z Hrvatska služi kao odskočna daska za Zapad, a poslodavci nikako da shvate zašto jer koliko god nam bile male plaće, u usporedbi sa zemljama Balkana i Pokreta nesvrstanih izgledamo kao televizor u boji. Bez antene i daljinskog upravljača.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast