KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA
Dino Debeljuh pljuje po Ivanu Jakovčiću računajući da je zaboravljeno da ga je upravo Nino instalirao za veleposlanika u Indiji
Puno je političkog kapitala Jakovčić tada uložio za zbrinjavanje Debeljuha tamo gdje je ovaj poželio poći. Vjerojatno je kukao kao djetešce dok nije dobio ono što je zaželio. Istini za volju, Jakovčić ga je sprašio i zato što se time riješio dosadnjikavog IDS-ovca koji mu je među nogama stalno stvarao nered, nešto podmetao, gunđao pa okrenuo ploču i plakao "Nino, ja bi poša u Indiju"
Dino Debeljuh / Robert Frank
Sve što je bivši visokopozicionirani IDS-ovac Dino Debeljuh ovaj vikend u svojoj kritici u jednim dnevnim novinama kazao o Ivanu Jakovčiću, od toga da je u IDS-u stvorio sustav podobnih kojima je sve bilo dopušteno do stvaranja nedodirljivih lokalnih moćnika, imalo bi smisla samo da taj isti taj Dino Debeljuh, upravo zahvaljujući istom tom Ivanu Jakovčiću još davne 2003., za vrijeme antihadezeovske Kukuriku koalicije, čiji je sastavni dio bio i IDS, nije postao veleposlanik u Indiji, zadužen i za Nepal, Bangladeš i Šri Lanku. Nezahvalnom Debeljuhu očito nije palo na pamet ili to pokušava duboko potisnuti u sebi, pritom računajući na kolektivni zaborav tako svojstven ovdašnjem podneblju, da put te daleke i egzotične zemlje Indije nije pošao jer je bio najpametniji, najkvalificiraniji i najupućeniji kadar koji je, shodno tome, postigao veleposlaničke rezultate koji se i dan danas prepričavaju na Zrinjevcu.
Čak su toliko impozantni da premijer Plenković i predsjednik Milanović razmatraju mogućnost prekida vatre na 24 sata kako bi se, ako ni zbog čega drugog, usuglasili da treba odmah povući aktualnog veleposlanika iz Indije i tog „mistika“, kako neki mediji kvalificiraju Dina Debeljuha, u nacionalnom interesu odmah vratiti u diplomaciju. Topovi s Pantovčaka i Markova trga su utihnuli. Milanović i Plenković sjeli su za pregovarački stol, zaobišli teške, neprijateljske teme koje ih razdvajaju i dogovorili – Debeljuha vraćamo u Indiju!
Promovirala ga podobnost
Naravno da je to samo mašta, teška izmišljotina. Prije bi Plenković i Milanović postali ljubavnici nego što bi se pojavila iole ozbiljnija inicijativa da Dina Debeljuha treba reaktivirati u provođenje hrvatskih interesa u međunarodnim odnosima. Realnost je pak takva da je Dino Debeljuh - koji danas u nekim medijima bez prave argumentacije pokušava pobrisati pod Ivanom Jakovčićem, inače za njega profesorom politike unatoč svim, brojnim i teškim Ninovim gafovima - na put u Indiju krenuo zahvaljujući političkoj podobnosti, pripadanju pobjedničkoj koaliciji, njihovoj trgovini foteljama i podjelom plijena te, na kraju, ali ne manje važno, pregovaračkim sposobnostima bivšeg šefa IDS-a koji je kumio i molio po Račanovoj Vladi da taj isti, politički bljedunjavi Debeljuh ode što dalje iz Hrvatske. Pa ako hoće Indiju, eto mu je.
Puno je političkog kapitala Jakovčić tada uložio za zbrinjavanje Debeljuha tamo gdje je ovaj poželio poći. Vjerojatno je kukao kao djetešce dok nije dobio ono što je zaželio. Istini za volju, Jakovčić ga je sprašio i zato što se time riješio dosadnjikavog IDS-ovca koji mu je među nogama stalno stvarao nered, nešto podmetao, gunđao pa okrenuo ploču i plakao "Nino, ja bi poša u Indiju". Onda bi Nino zavrtio premijerov, Račanov broj pa mu rekao, onako u svom stilu: "Ivice, jebe me ovaj Debeljuh, daj da ga više pošaljemo u tu Indiju".
Tako je to bilo, bez zavaravanja. Ako on ipak misli da se kotač povijesti u njegovom imenovanju vrtio kontra smjerom, pa da je veleposlanički mandat u Indiji zaslužio po nekom drugom, važnijem, ozbiljnijem kriteriju, trebalo bi ga priupitati da onda objasni, red po red, stranicu po stranicu, tko ga je, kada, zašto i točno temeljem kojih referenci predložio za mjesto veleposlanika. Osim patetičnih izjava u smislu: "Volim tu kulturu, taj narod, tu državu" i Ninovog lobiranja valjda je postojalo još nešto što ga je kvalificiralo za lagodan posao veleposlanika Hrvatske u Indiji koji još pokriva Nepal, Bangladeš i Šri Lanku.
Otkriva toplu vodu
Kada danas otkriva toplu vodu o Jakovčiću, javno serući po tanjuru koji ga je othranio, Debeljuh pokazuje da mu poznavanje unutarstranačkih odnosa ili nije jača strana, što proizlazi iz glupave i netočne teze da je nedavno "Jakovčić zaštitio Miletića" ili s tom tezom (zlo)namjerno manipulira. U svemu tome kao da zaboravlja da je njegova političko-diplomatska karijera realizirana upravo uslugama, vezama, poznanstvima, lobiranjima i političkim trgovanjima Ivana Jakovčića, bivšeg šefa IDS-a koji nije imao aureolu sveca ni status pravednika, nego je tek bio real političar svjestan kako jedino ispunjavajući želje stranačkim oponentima poput Debeljuha može održati privid mira u IDS-u kojim će onda upravljati onako kako on smatra da je najbolje.
Koliko je pogrešaka putem napravio, sada se dobro vidi – stranka je u poluraspadnutom stanju. No to opet ne mijenja na stvari kad je u pitanju Debeljuh kojem je upravo nesavršeni Nino omogućio petoljetku u dijelu svijeta koji je ovaj turistički poželio vidjeti pa je to učinio na račun države.
I onda nakon svega, naizgled hrabro, no ne i previše mudro, Debeljuh je ovog vikenda Jakovčiću poslao javni poziv: "Ako si hrabar, ako si ono za što se predstavljaš, jako bi mi bilo drago naći se s tobom. Na jednoj polemičkoj tribini otvorenoj za javnost koju će i mediji prenositi. Da popričano. Kao ljudi koji su stvarali IDS, nekad uzornu stranku. Jedan na jedan, oči u oči, pred narodom koji nas je birao i koji nam je vjerovao. Nino, čekam te!"
Jakovčić definitivno nije simpatično političko nevinašce. U hodu mu se noge sapliću od političkih neistina koje je godinama izgovarao gradeći tako stranačku kulu od pijeska, na kraju njegove karijere urušenu zbog loših temelja i dvorskih svađa. No, Debeljuh bi mu se, ako ima bar malo morala, ponizno trebao zahvaliti što mu je omogućio pet godina života tamo gdje je želio živjeti. Umjesto urlikanja kroz megafon, bilo bi mu bolje da šuti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
