piše Marcello ROSANDA
IDS želi vječno kadrovirati
(Snimio Milivoj Mijošek)
Razumljivo je i sasvim normalno da im Danijel Ferić nije drag. Međutim, skroz je nerazumljivo da nije izabran za drugog potpredsjednika istarskog parlamenta. Naime, ovdje je bez sumnje grubo prekršen jedan od najdemokratskijih običaja u slaganju funkcija predstavničkih tijela. Taj običaj nalaže da, ukoliko su predviđena dva potpredsjednika vijeća/skupštine, jedan bude iz redova većine, a drugog predlaže oporba.
Bitno je napomenuti da je taj obrazac ponašanja predviđen i zakonom, no i dalje pripada samo kategoriji dobre prakse. Naime, ta zakonska odredba nije kogentna, reći će pravnici, već je dispozitivna. Drugim riječima, može se primijeniti ili ne primijeniti, ovisno o volji većine. To je dobro, budući da se zakon ne bi trebao strogo miješati u političku volju nekog predstavničkog tijela. Zakonodavac je naprosto računao na pristojnost i političku kulturu stranaka i pojedinaca.
Kršenje tog nepisanog pravila se do sada, koliko pamćenje služi i najdugovječnije političke znalce, nije dogodilo. Slična situacija zbila se ovaj tjedan i u Poreču, što znači da je IDS u istom tjednu čak dva puta demonstrirao istarskoj javnosti sramotni presedan koji se nije desio vjerojatno od samih početaka višestranačja.
No što se točno dogodilo? Tu se suprotstavljene strane ne slažu. Prije same konstituirajuće sjednice Županijske skupštine oporba tvrdi da je na međustranačkom sastanku dogovoreno da će Ferić biti jednoglasno potvrđen za potpredsjednika, no iz IDS-a to demantiraju. Kako bilo, na prvoj sjednici Skupštine trebalo je samo protokolarno potvrditi ono što je normalno u svakom demokratskom društvu.
Oporbeni su vijećnici s jedne strane digli ruke ne bi li potvrdili IDS-ove Sandru Ćakić Kuhar kao predsjednicu, a Tamaru Brussich kao podpredsjednicu Skupštine. Međutim, u trenutku kada se trebalo izglasati Ferića, IDS-ovi vijećnici ostali su suzdržani, pa je za Ferića glasala samo oporba. IDS se time ponio besramno.
No, priči tu nije kraj. Vrhunac bahatluka odrazio se u kasnijem obrazlaganju takvog ponašanja. Motivirajući takav potez, IDS-ovci su na koncu pozvali oporbu da iznjedri bilo kojeg drugog kandidata za tu funkciju. Uvjetovali su oporbene klubove da ponude "kandidata koji njeguje kulturu dijaloga, koji ne dijeli ljude već ih spaja, što definitivno nije slučaj Danijela Ferića".
Takvim ponašanjem IDS-ovci pokazuju, osim ogromnog deficita demokratičnosti, i visoku netoleranciju, pa i odioznost prema svim biračima koji nisu glasali za njih. Metaforički rečeno, pljuju po njima. Iz navike prema vječnom kadroviranju svime i svačime, sada očito žele kadrovirati i oporbom, odnosno funkcijama koje su u pravilu njoj i namijenjene.
Na djelu je, nema sumnje, visoki stupanj frustracije zbog iznimno mlake pobjede Borisa Miletića i njihova osobna netrpeljivost prema Feriću. Ponašaju se kao gubitnici, što znači da se, vjerojatno, takvima i osjećaju. Jer ponašanje pobjednika podrazumijeva određenu minimalnu milost prema gubitniku. Ono, pokažeš svoju veličinu i plemenitost hraneći ga mrvicama, što mjesto potpredsjednika Skupštine, i to drugog, i jest - prilično nevažna i praktički irelevantna funkcija. Mogli su bar ispasti džekovi, unatoč klimavom izbornom legitimitetu, ali im očito vlastiti imidž više nije bitan. Više, valjda, nemaju što izgubiti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
