U smiraj prijelaznog roka 2012. godine, Luka Modrić nazvao me ujutro u 8 sati iz zračne luke Heatrow. Četiri godine bio je stanovnik Londona, a to jutro, 27. kolovoza, pripremao se na posljednji domaći uzlet iz poznatog aerodroma. Njemu nije bila gužva kao mnogima od nas, koji smo poslom znali koristiti ogromni terminal Heatrowa, potom prolaziti imigracijsku dvoranu s brojnim šalterima po ulasku, i nešto brže koridore po izlasku iz Engleske. Modrić je čekao dozvolu za let u privatnom zrakoplovu, zajedno s majkom Radom i ocem Stipom, koji su ga pratili u Madrid.

- Gotovo je sve napokon, idem dolje, javim se kada završi prezentacija.

Luka Modrić bio je uzbuđen kao rijetko kada. Nije čudo kad ideš u Real Madrid, to je svijet nogometa koji živi u nekoj svojoj galaksiji i pravilima. U Tottenhamu je Modrić bio već starosjedilac nakon godinu dana. Zavladao je u svlačionici punoj nabrijanih tipova, Engleza, Iraca, Velšana, Brazilaca, Rusa i inih, koji su svaki za sebe mislili da su najvažniji. I kad je tamo došao, Modrić je bio u početku tretiran po brojkama. Momčad je bila u krizi rezultata, pri dnu Premier lige, a on nije bio baš u nekoj top formi, a ni brojke, te nesretne brojke u nogometu, nisu mu išle u neki prilog za javnu podršku.

Modrić je koštao Spurse 23 milijuna eura i to je bio najveći transfer kluba, zato je bilo očekivano da će od njega dobiti odmah nešto specijalno. No, ne ide tako. Promjena države, kluba, okruženja nogometa, drugi ritmovi i zahtjevi, sve je to iziskivalo vrijeme prilagodbe. I tek nakon što je smijenjen trener koji ga je doveo, Juande Ramos, odličan stručnjak, a došao je sigurno slabiji trener, ali veći mangup Harry Redknapp, Tottenham je uskrsnuo. Zajedno s njima i Modrić.

Tako to valjda u životu ide. Dok je bio trener Ramos, sustavan i sistematičan, dijelom i zbog nametnutog drila nove generacije kroničara, puno se pričalo o Modrićevim brojkama. Malo golova, asistencija, dobivenih duela i slično, bili su argumenti "optužbe", a na drugoj strani bile su procjene analitičara u kontekstu kvalitete igre, lepršavosti, ali i hrabrosti u duelima unutar fizički brutalne engleske lige. Dok je rezultat bio nepovoljan za Tottenham, kritike Modrićeva učinka bile su uglavnom negativne. No, kada je s Redknappom rezultat u nastavku sezone počeo biti pozitivan, odmah se Modrićeve uloge stalo veličati. Brojke, zanimljivo, nisu bile nešto posebno dojmljivije, ali je utjecaj na igru momčadi "malog dinamita", kako ga je nazvao jedan engleski komentator na Sky sportu, bio velik. Što se dogodilo da je u toj drugoj fazi englesko medijsko okruženje, posljedično i prosječni gledatelj, zanemario statističke linije i brojke, pa je odjednom prema Modriću počeo količinski rast komplimenata, a potom i kvaliteta priznanja njegovom talentu?

- Malog ćemo vratiti natrag, ispred obrane, da nam gradi igru. Svi vi u obrani, kao i drugi vezni, samo gurnite loptu odmah Luki, a onda će se igra razviti prema naprijed.

Tako je Harry Redknapp, lukavi engleski old school stručnjak, kazao svojim igračima kada je uvidio da mu Modrić stvara razliku u sredini terena. Više je igrača ondašnjeg Tottenhama u kasnijim Realovim godinama Modrića, otkrivalo koliko je bio miljenik svlačionice i trenera, i koliko im je bio važan u povijesno najvećim uzletima kluba.

Dakle, Redknapp je pojednostavio stvari i novinaru koji mu je spominjao statistiku uzvratio je "ovo nije košarka dragi prijatelju, nogomet nisu brojke nego nešto drugo."

Negdje navečer 27. kolovoza, pomalo iscrpljen od cijele gungule na dočeku, pa na pregledima, potom potpisu ugovora, press konferenciji i u predstavljanju navijačima na Bernabeuu, Modrić mi se javio i kazao da se umorio kao da je igrao dvije utakmice u nizu. Bio je međutim sretan kao rijetko kada, od 2007. godine kada smo intenzivno počeli komunicirati. Real ga je dočekao kraljevski, a to onda znači da će zahtijevati i kraljevske učinke. To je takav svijet. Za Modrića je nakon velikog glamura, i startne sreće nastupom u Super kupu protiv Barcelone te osvajanjem prvog trofeja, slijedila repriza londonskih početaka. Kao u sivom kvartu sjevernog Londona, poprilično opasnom Tottenhamu, tako i u glamuroznom madridskom okruženju Reala, odmah su na površinu izbile brojke i statistike.

Modrić nije imao baš golgeterskih uspješnosti, a ni po pitanju asistencija. Igre su mu, po Redknappovim kriterijima procjene, bile od prosječnih do vrlo dobrih, rijetko loše i gotovo niti jednom odlične. Rekli bismo za početak solidno, ali u Madridu je okruženje gunđalo, dijelom i zato što su mediji napravili strašan pritisak prije njegova dolaska i izvještavali cijelo ljeto o teškoći transfera u Madrid. Stvorili su tako dojam da dolazi fenomen, a kako u početku doista nije bio fenomen, kroničari su ga počeli prozivati. Brojke su, kažu, pokazatelj da nije baš pogođeno pojačanje.

Razgovarajući s Modrićem tih prvih mjeseci osjetilo se da je opterećen takvom atmosferom oko njegovih vrijednosti. Bez obzira što je imao iskustvo iz Londona, povratak u sumnju ojačan je zbog negativnih tretmana njegovih učinaka. Pitao sam ga tada kako se osjeća na treningu sa svim tim sjajnim Realovim internacionalcima, igra li kao kada je bio u Tottenhamu, ili je ipak u problemu.

Odgovorio je odrješito, "mogu i te kako, na treningu sam baš razigran".

To je, po mojem skromnom mišljenju, bio i ključ svega. Kakve brojke, statistike, golovi, asistencije. Suština je da li igrač djeluje ravnopravan najboljima s kojima igra. Ukoliko je tako, onda je samo pitanje vremena, faze prilagodbe, svladavanja jezika i upoznavanja suigrača, kada će kvaliteta doći na površinu. Dogodilo se u ožujku mjesecu 2013. godine, dakle šest mjeseci od dolaska, kada je na Old Traffordu protiv Manchester Uniteda ušao u posljednjih pola sata u utakmici koju su gubili. Madriđani su je okrenuli u furioznom finišu. Modrić je postigao gol i (pred)asistirao za drugi pobjednički pogodak Ronalda. Od te večeri Modrić je u Realu postao ono što je (i) danas, top igrač. Jedine brojke koje se stalno ponavljaju oko njega su njegove godine (36), dužina ugovora, cijena usluga. Iako taj fantastični igrač nije bitno poboljšao odnosno promijenio statistiku golova i asistencija, on je uspio postati legenda najvećeg kluba u povijesti nogometa, osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji na svijetu, potpisao najveće ugovore jednog hrvatskog sportaša u povijesti i predvodio je Hrvatsku do finala svjetskog prvenstva.

Danas je Luka Modrić daleko najpopularniji igrač slavnog Reala. Doživljava ovacije gdje god igra i kao da se svijet kraljevskog kluba trudi da ga što duže zadrži "ovakvog" jer ne znaju gdje će naći novog takvog. Karim Benzema, veliki centarfor Reala i Francuske, baš je neki dan tumačio u španjolskoj Marci kako je ta medijska i pogotovo internetska fama o brojkama i statistikama proizvela famu kako su to egzaktni pokazatelji nekog učinka ili neuspješnosti, a zapravo samo stvaraju lažne dojmove.

- Neki su nogomet doveli do statističke priče kao da je to košarka. Osim Modrićevog pogledajte i moj primjer. Dok je Ronaldo bio tu i rušio rekorde efikasnosti, stalno sam bio prozivan. Kao da više igrača može dati puno golova. Nisu vrednovali moj učinak da bi Ronaldo mogao tako biti efikasan. Čak su mi i navijači posljedično zviždali. Otkako Ronalda više nema tu, a ja postižem puno više golova, odjednom mi se svi dive, veličaju me, a ja zapravo igram isti nogomet kao i prije. Ispada da je važno samo tko je dao gol.

Benzema je pojašnjavao da u timskoj priči nečiji utjecaj ne može biti vrednovan samo brojkama. Netko trči 10 tisuća metara, ali od toga 100 metara u sprintu. Drugi trče 7 tisuća metara, ali tisuću u sprintu. Razlike su to u utjecaju na igru. Još teže je naravno shvatiti kako neki Modrić utječe na igru svojim dodavanjima, tajmingom poteza i slično. To znalci nogometa razumiju. Oni koji barataju samo golim brojkama tumače jednu stranu i to nije realan pokazatelj.

Prevedimo na naše životne stvarnosti, u poslu, raznim indeksima kvalitete života, odnosa i slično, jahači internetskih aksioma često miješaju brojke i njihovo značenje unutar neke priče, pa razvijaju teorije koje u startu nemaju pokriće, a ni logiku. Nažalost, pitanje je samo koliko štete učine u utjecaju na mase. Modrić je vrhunski isplivao vani jer je bio uporan, kao i Benzema. Koliko njih ne uspije othrvati se nametima "okolnih struka" prema javnosti, koje znaju sve bolje od prave struke.

Povezane vijesti

• Real Madrid tužio Inter ZBOG MODRIĆA
• Pulski sportski novinar koautor je autobiografije najboljeg svjetskog igrača u 2018. godini ROBERT MATTEONI: MISLIM DA ĆE HRVATSKA TEK POSTATI SVJESNA GLOBALNE SPORTSKE VELIČINE LUKE MODRIĆA
• "Moja igra" Luke Modrića i Roberta Matteonija konkurira za prestižnu nagradu u Engleskoj