Proljetna nogometna karavana

(Snimio Milivoj Mijošek)

U petak je na Opus Areni startao drugi dio prvenstva SuperSport HNL-a. Istra 1961, koja za divno čudo nije delegirana za posljednji radni dan u tjednu, gostuje danas u Maksimiru. Tamo ih čeka Dinamo s Fabiom Cannavarom, te s ogromnim zanimanjem navijačke i medijske škvadre kako će Modri djelovati pod talijanskim stručnjakom. Zagrepčani su poraženi u Londonu, od Arsenala, uvjerljivo rezultatski (0:3) i još uvjerljivije dojmom igre. Kako je kazao novi-stari trener Istre 1961, Gonzalo Garcia, ne može se procjenjivati kakav će Dinamo biti pod Cannavarom temeljem utakmice na Emiratesu. Ono što je sigurno kad je u pitanju spomenuto okruženje Maksimira, to je očekivanje da će Dinamo biti danas u statusu Arsenala, a Istra u tretmanu Dinama s londonske utakmice. Gledamo li vrijednosne postavke Dinama i Istre, realno je da Modri budu dominantni. Kao što su bili u proteklih 20 godina nadmetanja s pulskim prvoligašem, a u kojem Zeleno-žuti nisu uspjeli niti jednom pobijediti u Zagrebu. Što onda može očekivati navijač Istre 1961 od tog prvog dvoboja druge ere Gonzala Garcije?

Prije svega se možemo referirati na tezu da Cannavarov domet ne može biti procjenjivan po utakmici s Arsenalom. Slično je tako i u slučaju Garcije, odnosno njegova novog starta s Istrom 1961. Gdje će njegova era ići, neće se moći nagovijestiti temeljem subotnje utakmice u Maksimiru. Urugvajac je došao prije nepunih mjesec dana, pa iako je povratak uslijedio godinu i pol od njegova odlaska, ipak se dosta stvari promijenilo i u klubu, i u ligi, i vjerojatno u njegovim vedutama. Ono što je plus za početak, to je činjenica da su promjene u klubu pozitivne. To se prije svega odnosi na bolje uvjete rada, jer Istra 1961 sada ima svoj kamp, koji se u Balama još uvijek gradi, ali je već dovoljno funkcionalan. Promjene u ligi mogu biti dvojako tretirane. SHNL je neizvjesniji, ne samo u zoni borbe za ostanak u ligi, nego i u trci za naslov prvaka, odnosno vizu za Konferencijsku ligu. Razlika između šestoplasiranog Slaven Belupa i fenjeraša Gorice je tek 5 bodova, unutar kojih su Istra i Lokomotiva s 19 i Šibenik sa 16 bodova. Nema dakle dežurnog autsajdera kao Hrvatskog dragovoljca u prvoj, i nešto manje Šibenika u drugoj Garcijinoj sezoni u Puli. Ono što je manje izraženo, to je razlika između četvrtog mjesta i bliskih koji aspiriraju na Europu. Osijek i Varaždin su na 26 bodova kao četvrti i peti, a sukladno viđenom jesenas, objektivna je opcija da Slaven Belupo (20), Istra i Lokomotiva (po 19) uz odmak od začelja istodobno mogu baciti oko na četvrtu euro poziciju. U vrhu se za naslov bore Rijeka, Hajduk i Dinamo, a koliko je točna teza da unatoč minus 7 bodova Modri i dalje jesu favoriti, nazrijet će se u subotu sa Istrom i potom u Osijeku s domaćinima.

Dakle, cijela je liga u nekoj borbi i s te strane Garcia ima drugačije ozračje u odnosu na prvu eru. Doduše, u drugoj mu sezoni bila je velika borba i za četvrtu poziciju, koju je na kraju uzela Rijeka, ali su uz Istru bili još blizu i Varaždin, Lokomotiva i Slaven Belupo. Znači bilo je zahtjevno, ali je Istra bila vrlo konkurentna, i usput rečeno, očito oštećena sudačkim odlukama kada se lomio plasman. Eto, ne treba trčati pred rudo, ali dojam je, za sada doduše stidljiv, kako se takve groteske više neće događati, odnosno da je suđenje, uz mlađu generaciju sudaca, ipak uravnoteženije. Grešaka ima i bit će ih uvijek, ali za sada, ponavljam, dojam je da su "samo" greške. Gonzalo Garcia, s kojim sam komentirao njegovu zbilju od Pule do Pule, s naglaskom na neuspješnu misiju u portugalskoj Arouci, djeluje mi kao osoba "isti". Što i nije čudno, jer je već tada odavao osobu čvrstih uvjerenja, dosljednih ponašanja i vrijednosnih kriterija. Jedan od razloga povratka u Pulu, pored puno boljih uvjeta koje je dobio od Baskonije-Alaves, bila je i ta njegova osobnost. Zbog obitelji nije htio ići u Aziju, a nije bio uvjeren da bi mu financijski isplativije priče u Rusiji, Ukrajini, Mađarskoj i Poljskoj, osigurale uvjete u kojima bi supruga i djeca bili zadovoljni životom kao što su bili u Puli. Jedina neispunjenost bila je upravo trenerska, jer tada je Garcia napravio veliki posao u Istri, ali nije dobio zadovoljštinu u osiguranju europske vize i daljnjih iskoraka. Istra tada nije bila spremna za Garciju, a Garcia nije bio spreman za nastavak neambicioznosti. Povratak u Pulu ukazuje da su se dogodile promjene. O tome je javno i glasno govorio Josean Qerejeta na prezentaciji novog srednjoročnog plana grupe Baskonia-Alaves, a odnosi se na jačanje statusa projekta Istre 1961 unutar grupacije. Povratak Garcije jedan je od faktora koji snaže dojam da se s riječi prešlo na djela. U tom smislu jedan je jasan pokazatelj.

Josip Radošević je dogovorio sve s Istrom 1961. U Pulu će stići igrač koji je igrao za A reprezentaciju Hrvatske, koji je nakon Hajduka bio profesionalac Napolija, Eibara, Rijeke, Red Bull Salzbuga, a koji je prije sedam godina otišao u Brondby. Tamo je postao iznimno cijenjen, nosio je i kapetansku traku, a s 226 nastupa je rekorder među strancima tog poznatog kluba. S 30 godina Radošević je odlučio vratiti se u domovinu, a osnovni motiv su djeca (ima ih troje) te njihovo odrastanje i obrazovanje kod kuće. Dakle, igrač je to kojeg je Bronby htio zadržati, ali nije mogao. Kada se pročulo da bi trebao u Istru, naravno, odmah su se ubacili predstavnici par domaćih klubova spremnih izbaciti Zeleno-žute. Radošević, međutim, nije prihvatio "igru" i kako ima jasan dogovor i riječ za Istru, njegov je izbor definiran. Jedino je problem taj "interes" drugih, koji su time stvorili dojam da bi Bronby mogao nešto zaraditi na transferu. To objektivno nije logično jer mu ugovor ističe za četiri mjeseca, ali može produžiti nećkanje Danaca i odgoditi Radoševićev dolazak u Pulu. No, više je za vjerovati da će igrač znati izvojevati ranije puštanje na temelju svega što je za klub učinio u proteklih sedam godina. Radošević je stalno igrao i dao doprinos, među ostalim, osvajanju naslova danskog prvaka (drugi u 20 godina) 2021. godine. Transfer Radoševića, ako se finalizira, biti će vrlo jasan znak iskoraka Istre 1961, odnosno vlasnika kluba po pitanju ambicioznosti. Znači li to da će Radošević odmah mijenjati odnose na terenu? Znači li to da će Istra odmah biti konkurentna za Europu? Znači li to da će Garcia, kao i prije dvije godine, odmah odvesti Istru do rekordnih bodova i ovaj put vize za Conference League?

U današnje doba je teško, pogotovo mlađim generacijama, tumačiti temeljem iskustva i činjenica iz prošlosti, kako se faktor vremena ne može ubrzati, kupiti ili preskočiti. Znaju se neupućeni sprdati s logičkom tezom kako za razvoj igre, momčadi, kvalitete pojedinca ili rasta kluba, kao i svih drugih općenitih životnih stvarnosti, treba vrijeme rada i sazrijevanja situacija. Uostalom, primjer Garcije nam je vrlo slikovit. Prve sezone se ostvarila deveta pozicija i onda se od pratitelja kronično nesklonih Istri 1961, što god ona učinila, trenera tretiralo kao slabog. Druge sezone je Istra s Garcijom ostvarila rekorde u bodovima, plasmanu, prodavala rekordno igrače. Što je važno u kontekstu kluba, od tada više nije bio deveti, nego je lani ostvario osmu poziciju i to na bod od šestog mjesta. Ove sezone, osim jednog kola, Istra je bila između pete i osme pozicije te da je samo jedan od dvoboja (recimo sa Šibenikom kad je gol primljen u nadoknadi) zadržala prednost, sada bi bila šesta.

Pojedinačno gledano, primjer je Caseresa, koji prvi dio po dolasku nije bio na mapi, a onda je u drugom dijelu postao ključan igrač. Beljo je po dolasku iz Osijeka grijao klupu pet kola i već grintao, ali se onda razigrao i postao igrač za Bundes ligu. Majkića se čekalo dvije godine, Bakrar je pitanje bi li iskoračio kako jest (do milijunskog transfera u MLS) da Erceg nije zaradio 9 utakmica kazne. Lisica u posljednjih 7-8 mjeseci je druga galaksija za Lisicu prethodnih sezona. Realno se može dogoditi da sve frustracije HNL sezone Dinamo sutra ispuca na Istri. Hoće li to što promijeniti u vrijednosnim sudovima koje tretiramo? Misli li netko da ima garancije da će Istra biti razigrana i uspješna kao u prvo doba Garcije? Novoj eri Garcije treba određeno vrijeme, kao i igračima, da svladaju doktrinu igre u optimalnom učinku, automatizmima. Igračima, pogotovo novima, a vrijedi i za Radoševića (te vjerojatno za još jednog dobrog veznjaka koji bi mogao doći!) trebat će vrijeme da se prilagode Puli, HNL-u, Istri, Garciji i novim suigračima. Klubu pod baskijskim vlasnikom je trebalo vrijeme da sazrije uvjerenje kako treba značajnije uložiti da bi se očekivao odgovarajući povrat uloženog. Prvo kontrolno vrijeme tog novog puta Istre 1961 biti će u lipnju, kada se zaključi sezona i počne pripremati iduća, s povišenom letvicom očekivanja od svih, kluba, trenera i igrača. Dok od Grada ne treba očekivati ikakve napretke u tretmanu, nego jedino nadanje da ne remete još i više klupsku zbilju, razložno se pitati jesu li Pula, gledatelji i navijači, spremni za iskorake ako se oni događaju i na terenu? Punije tribine, i jači glas pozitive u odnosu na dežurne "uvijek kontraše", bio bi zapravo najjasniji znak da je taj proces novog statusnog iskoraka začet. Kažem novi jer je u odnosu na ovdašnje povijesne prilike, Istra 1961 i te kako već iskoračila.