piše zlatko crnčec

Što južnije, to tužnije – i skuplje

(Snimila Ana Križanec / Davor Kovačević)

(Snimila Ana Križanec / Davor Kovačević)


Što južnije, to tužnije. Smisao izreke je u tome da je kada se, recimo, automobilom spuštate od Münchena prema jugu svaka država na koju nailazite siromašnija od prethodne. Sve do recimo Kosova koje je dno ove piramide kada je u pitanju standard građana. Ali kao da se na istom putu pojavljuje još jedan obrazac. A taj je – što južnije, to skuplje. Ta čudna pojava, obrnuto proporcionalna zdravom razumu i elementarnim ekonomskim zakonima sve je prisutnija na gore spomenutoj zemljopisnoj okomici. Posebno to vrijedi kada su u pitanju države nastale iz bivše Jugoslavije. Nešto takvo kao da je kreirao nekakav cinični trgovački Superhik. Za one mlade koji ne znaju o kome se radi, riječ je o liku iz stripa Alan Ford koji izravno krade siromašnima i onda ukradeni plijen poklanja bogatima.

Ovaj novi Superhik radi to isto, ali puno sofisticiranije. On prisiljava siromašne da, recimo, istu čokoladu moraju platiti puno skuplje nego što to moraju bogatiji. Pa je tako Hrvati plaćaju više od bogatijih Slovenaca. A posebno je šokantna činjenica da građani Srbije u trgovinama imaju više cijene od Hrvatskih iako je njihov standard niži čak i od slabašnog hrvatskog. Na primjer stanovnici Bačke Palanke iz Srbije prelaze preko granice i kupuju u hrvatskom Iloku jer im je to jeftinije. Ovo se sve otprilike može svesti na pojednostavljenu formulu – što južnije, to tužnije, skuplje i kaotičnije, da ne upotrijebimo neki drugi, jači pridjev, kada su u pitanju država i njene institucije.

U Hrvatskoj Vlada, odnosno točnije država, na raspolaganju ima Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja. Ona bi trebala provjeriti kakve su točno trgovačke prakse formiranja cijena. I ima li tu takvog dogovora, pisanog, nepisanog, formalnog ili neformalnog. Ne želimo ovdje ulaziti u to što se zaista događa kada se cijene formiraju, ali ponekad zaista izgledaju prilično usklađene u više različitih trgovina i trgovačkih lanaca. Nemoguće je da je to baš uvijek slučajno ili da je to posljedica tih famoznih zakona slobodnog tržišta. Nekakva elementarna pristojnost zahtijevala bi da se ova Agencija očituje kakva je situacija kada je u pitanju način određivanja cijena. Ima li tu možda kakvih nepravilnosti?

I Vlada ima jake instrumente za vođenje ekonomske politike kojima bi definitivno mogla utjecati na visinu cijena. Pa je zaista bizarno da se troje članova Vlade izjasnilo da oni podržavaju namjeravani bojkot trgovina koji bi se trebao održati danas. Pa to je kao da priznaju da Vlada nije sposobna raditi svoj posao pa su se njeni ministri u krajnjem očaju prisiljeni stopiti s narodom kada je u pitanju njegov gnjev zbog skupoće osnovnih prehrambenih artikala.

U Hrvatskoj postoji i narodna banka koja je zadnjih trideset godina provela gotovo isključivo braneći precijenjeni tečaj kune. Sada kada je više nema, a HNB je samo tek podružnica Središnje europske banke, prostor za bilo kakav manevar je gotovo nepostojeći. Oporba naravno kritizira Vladu, to joj je uostalom i osnovni posao, ali ni u ona dva kratka razdoblja kada je bila na vlasti nije se baš proslavila kada je u pitanju zaštita tržišnog natjecanja. Tako da je i njihova potpora građanima koji će danas bojkotirati trgovine također malo suvišna.

Uglavnom, danas ćemo biti svjedoci jednog velikog, dosad neviđenog eksperimenta. Na kušnji će prvo biti elementarna solidarnost građana. Bit će zanimljivo promatrati koliko će se građana odazvati. I koliko će biti "štrajkbrehera". Onih koji će danas otići u trgovinu privučeni trgovačkim popustima od 20 posto na neke proizvode. Koji su se eto baš slučajno poklopili s danom na koji se potrošače pozvalo na bojkot kupnje u trgovinama. Dobra je stvar ovdje i to što će trgovci praktički dobiti slobodan dan. Ili možda inventuru. U svakom slučaju dobro je da je nastao barem začetak nekakve elementarne solidarnosti među potrebitima. Solidarnosti koja se sustavno zatire već nekoliko desetljeća. Čak i ako bojkot ne uspije ili samo djelomično uspije, to je već po sebi jedan veliki korak naprijed. A ako uspije, to su onda barem dva.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter