Nema odmora dok traje obnova, odnosno nema opuštanja dok traje iliti postoji korona još bilo gdje na svijetu, pa makar bila i na najudaljenijim kontinentima. U trenutku se sve promijeni, i onda, opet, sve ispočetka.

Jedni strahuju da će cjelokupna sezona biti loša, što se turizma tiče budući da je predsezona izgubljena, a niti najbolji scenarij, budimo realni, ne može ponuditi reprizu one lanjske. Drugi strahuju što ako bude još jedna nastavna godina online, treći zbog krize, siromaštva, koji će biti svjetskih razmjera. Ili pak strahuju zbog nemogućnosti realizacije projekata, manifestacija. I dok se od rata, krize, bijede, diktatora, kataklizmi može eventualno pobjeći iz jednog dijela svijeta u drugi, gdje će se pobjeći od tog sićušnog zla koji je zahvatio sve kontinente, pa čak i donedavna korona free otočja usred oceana.

I čim se objavi vijest da se u nekom gradu ili mjestu pojavio oboljeli, odmah krenu pitanja: tko je to, kako je to dobio, zašto, što mu je trebalo ići okolo po regionu, pa prošla takva vremena, zašto je išao do Italije po Nutellu, zašto se vratio sa sjevera Europe, zašto je majka došla vidjet sina, kćerka oca, brat sestru, unuk djeda, tisuću upitnika - kao da je itko izabrao da se zarazi, a time i dalje prenosi zarazu. Istina, treba biti pažljiv i odgovorno se ponašati, jer sada nisu vremena za to, ali nisu niti vremena za okrivljavati nekoga zato što se razbolio. Pa nije to bolest koju se dobije u javnim kućama ili pak prakticirajući neku nelegalnu aktivnost!

Prevencija je nešto što treba ostati, ne još mjesec-dva nego puno, puno duže, jer mnoge stvari iz "prijašnjeg" života neće nikada biti iste, ili barem ne još jako dugo.

Svakome je nešto falilo iz doba izolacije i iz perioda "ostani doma", nekome je to bio sport, nekome druženje, ili pak susreti, ples, pjevanje, nastupanje, a ne možemo niti zamisliti kako je teško bilo profesionalnim sportašima, plesačima, glazbenicima, umjetnicima diljem svijeta kada nisu mogli prakticirati ono što im život znači. I kako su krenule aktivnosti, kako su ljudi izašli iz "koliba", tako je porastao i broj zaraženih. Uzročno-posljedično, kako su nas učili iz logike.

Možda sve to znači prelazak u jednu drugu fazu življenja. Možda se nećemo tako skoro moći grliti, okupljati u većem broju, slaviti godišnjice mature, osnovne, fakulteta, imati velika vjenčanja, krstitke, pričesti s puno uzvanika i sve to uvijek bezbrižno, bez straha da se nekome neće nešto dogoditi. S jedne strane, gledajući običaje diljem svijeta, Talijani su se uvijek tradicionalno okupljali za stolom, rodbina, četvrti rođak koji će se uvrijediti ako ga ne pozovete, svojta, peto koljeno, vesele obiteljske fešte, dok su sjevernjaci po tom pitanju bili puno suzdržaniji. A korone je bilo svugdje, neovisno o običajima, paralelama, meridijanima, ekonomskom stupnju razvoja zemlje, iako možda i korona voli ta velika obiteljska i druga okupljanja. Izgleda da će oni slatki emotikončići za zagrljaje i puse s društvenih mreža, koje smo ismijavali, biti kroz duže vrijeme naša stvarnost.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast