PIŠE JASNA ORLIĆ
Tko to tamo krade
U ruksak je stavila parfem, a na blagajnu došla sa žvakama. Prodavačice su vidjele lopužicu na djelu i zatražili od nje da otvori torbu. Energično je odbila pokazati sadržaj torbe i jednostavno izašla iz drogerije. Nisu joj mogle apsolutno ništa. Nemaju pravo poduzeti ništa protiv lopova koji ukrade vrijednost manju od tisuću kuna. U konkretnom dućanu nemaju zaštitara, a time niti ovlasti koje ima zaštitar koji bi mogao zadržati potencijalnog lopova, pretražiti mu torbu ili pozvati policiju, žali se prodavačica. Što je još zanimljivije spomenuta žena je tužila trgovinu zbog izrečene sumnje.
Ovo je samo jedna od priča prodavačice koja ilustrira kako su mnogi dućani prepuštani na milost i nemilost kradljivcima koji su dobro upućeni u pravila igre i rupe u zakonima. Namirisali su u kojim dućanima mogu krasti bez ikakvih problema i koji skupi artikli nisu označeni zujalicama, a također i kako onesposobiti zujalice. Pljačkaši su najčešće dobro organizirani i operiraju u skupinama. Dok jedan privlači pažnju, drugo dvoje operiraju. Oni prazne police s najskupljim artiklima u posebne torbe obložene aluminijem kako ne bi zujali na izlazu. Kradu najčešće artikle koje mogu kasnije preprodati. Sve je organizirano.
S druge strane siromašna žena koja je u bjelovarskom dućanu uzela dvije jabuke, jogurt i kruh izložena je sramu, proglašena lopovom. Pozvana je policija koja je ovu "opasnu" umirovljenicu ispitala pred svima. Naravno da ona ne zna svoja prava, jer nije lopov. Ona je samo gladna, sirota i nezaštićena od Boga i ljudi.
Zakoni idu na ruku pravim lopovima, a o onim na višim razinama da ne govorimo. Ako je šteta manja od 1.000 kuna prodavačice ne mogu pozvati policiju bez zaštitara kojeg naravno nema svaki dućan. Nekim je trgovinama isplativije platiti osiguranje koje će im nadoknaditi štetu nego izdvojiti za plaću zaštitara. U tom slučaju prodavačice dobiju posebne upute kako se smiju ponašati prema lopovima. Ukratko, nemoćne su.
Neobične priče možeš čuti od prodavača i prodavačica o drskosti lažnih kupaca. Bez trunke srama pokupe stvari s police i mirne duše izađu s njima. Kaže ona, mlada djevojka me gleda u oči i izađe vani, a znamo i ja i ona da je uzela stvari s polica. Međutim, ne mogu joj ništa.
Pa tko to tamo krade, pitam prodavača u kvartovskoj trgovini prehrane.
- Ne biste vjerovali, od djece do staraca. Neki dan sam vidio jednog malog kako trpa čokolade u jaknu. Naravno da sam ga upozorio da odmah sve vrati, jer se krađe odbijaju nama od plaće, veli ovaj trgovac.
Prema objavljenim podacima gubici od sitnih krađa čine jedan do dva posto ukupnog prometa trgovine. Kradljivci su dobro informirani, vješto zaobilaze alarme i takozvane zujalice. Paze da šteta ne iznosi više od 1.000 kuna, jer ih tada policija neće goniti po službenoj dužnosti. Preostaje samo privatna tužba koja se najčešće ne isplati oštećenom već ih jednostavno puste. Nadzorne kamere postavljene su na mnogim mjestima. One mogu samo donekle pomoći i to uglavnom u dućanima sa zaštitarima koji će prepoznati lopova koji se vraća po još, a takvih je, kažu trgovci, najviše.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
