Civilne žrtve moraju se izbjeći, a izraelski odgovor mora biti usmjeren na Hamas, a ne protiv palestinskog naroda u Gazi, rekao je jučer premijer Andrej Plenković u razgovoru za France 24. Premijer je ponavljanjem ove fraze, među ostalim, pojasnio ponašanje Hrvatske prilikom nedavnog glasovanja u UN-u. Vlada se našla pod velikim političkim napadima zbog glasovanja u Ujedinjenim narodima. Možda se zaista moglo glasovati i drukčije, ali sve to skupa ne mijenja previše na stvari. Jer to kako se Hrvatska izjasnila ne zanima baš nikoga u svijetu. Točnije rečeno, nikog izvan najužeg vrha NATO saveza. Ovog smo puta bili uz stajalište Sjedinjenih Država, dok se EU oko toga ionako bio podijelio. Ako smo time djelovali na način da nismo iziritirali najjaču i najvažniju NATO državu, a nismo stvorili ni neprijatelje unutar EU-a, a nismo ni jedno ni drugo - onda je tu napravljen dobar političko-diplomatski posao. Države su sebične i u prvom redu gledaju samo sebe i svoje interese. Pa je tako sada ovdje postupila i Hrvatska. A da je Hrvatska i podržala uvođenje stanki u ratnim djelovanjima kako bi se dopremila pomoć, to ne bi na stvari promijenilo baš ništa. Izrael bi i dalje ravnao Gazu. Nije na tako maloj državi kao što je Hrvatska da pokušava utjecati na glavne globalne trendove. Jedini razuman potez je pokušati im se prilagoditi. Sve preko toga je preuzetno i pokušaj boksanja s dečkima iz superteške kategorije, iako spadamo u perolaku. I to je to. Dok se veliki tuku, mali pod stol. Zvuči domobranski, možda i jest, ali je jedina razumna taktika. Jedino što Hrvatska ovdje može jest iskreno zaželjeti da se i rat na Bliskom istoku, baš kao i onaj u Ukrajini, što prije završi. Da ljudi na svim stranama konačno prestanu ginuti.

Naravno, ovi događaji u UN-u imaju i domaću dimenziju. Vlada je ignorirala predsjednika Republike, iako Ustav kaže da oni zajedno sukreiraju vanjsku politiku. Zorana Milanovića nitko nije ništa pitao. Pa ta činjenica služi da njegovi politički pristaše sada napadaju Vladu. U ovom slučaju možda i s pravom. Ali to je selektivno tumačenje. Vlada istina ništa ne pita Milanovića kada je u pitanju vanjska politika. Ali istina je i to da ni on ne radi ni najmanji pokušaj da išta pita nju. Kao, na primjer, kada je tražio da Hrvatska politički zarati s vrhom NATO saveza blokiranjem ulaska Švedske i Finske. Ili kada je izašao s inicijativom da se sastanu on, Aleksandar Vučić i turski predsjednik Erdogan kako bi riješili krizu u BiH. Ili kada podržava Milorada Dodika. Nisu ovdje isključivo odgovorni ni Vlada ni Milanović, već kao švicarski sir šuplji hrvatski Ustav koji vapi za ozbiljnom revizijom. U kojoj bi ovlasti vanjske politike trebala imati ili Vlada ili Milanović. Ali da se odlučuje na jednom mjestu. Kao da neki nogometni klub ima dva trenera pa neka se oni usuglase oko sastava. Ali nigdje ne piše što ako se ne uspiju usuglasiti. Pa onda nastupi ili blokada ili kaos. Ili, najčešće, obje ove situacije. Kao što je u slučaju Vlade i predsjednika. I to ne samo oko vanjske politike.

A što se tiče samog rata na Bliskom istoku, svjedoci smo da se oko njega razilaze i dugogodišnji istomišljenici i suradnici. Pa židovska je općina izašla iz Antifašističke lige nezadovoljna tekstom koji je napisao Zoran Pusić. Nije to tema ovog teksta, ali ovaj slučaj pokazuje koliko je kompleksna situacija oko procjene rata u Gazi i svih njegovih posljedica i konotacija. U većini svjetskih zemalja trajužučne rasprave oko toga kako bi se one trebale postaviti prema onome što se trenutno događa u Gazi. Razvrgavaju se stara prijateljstva i savezi, kao što je gore spomenuti slučaj u Zagrebu, izmjenjuju se propalestinski prosvjedi s onima na koje dolaze ljudi koji sto posto podržavaju Izrael i njegov način obračuna s Hamasom.

Hrvatska ne može ni najmanje utjecati na sve te procese. Glasovala je u UN-u kako je glasovala. I to je to. Time ni na koji koji način nije utjecala na tijek događaja na samom terenu. Ni jedan ljudski život nije izgubljen zbog tog glasa. Niti će sam rat trajati i jedan dan dulje zbog takve hrvatske odluke. Ona je jedino rasplamsala unutarnje hrvatske političke ratove. A oni će trajati dulje od ova dva globalna.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast