Nastranu što svi znaju da je konačni cilj Filipa Zoričića - pulskog gradonačelnika splitskog porijekla, više navijača Hajduka i simpatizera Torcide nego što mu je u srcu Istra 1961 i Demoni - nastavak političke karijere u Zagrebu, za što mu je ovdašnja funkcija prvog čovjeka najvećeg istarskog grada trampolin kojim priželjkuje odskočiti visoko, na nacionalnu i njemu tako primamljivu razinu. U svijetu politike legitimno je napredovati. Te želje su, nažalost, manje potkrijepljene sposobnostima, a više čistom ambicijom da se nešto bude. Podrazumijeva se, sama po sebi, funkcija, uglavnom u izvršnoj vlasti, na nekom jakom ministarskom mjestu ili, s druge strane, zastupnička, manje operativna, a više galamdžijska, u Saboru. Obje sasvim solidno plaćene.

Kako bi beskrajno željan svjetla pozornice uspio u realizaciji svojih planova, pa se snažno pozicionirao u Zagrebu, Zoričić prethodno u Puli mora isporučiti nekakav rezultat, ne samo mjerljiv anketnim podrškama, nego i konkretnim projektima. Upravo Zoričić je taj koji konačno mora odlučiti hoće li to biti gradnja hotela na Valkanama i igrališta za djecu iz nogometnog kluba Uljanik, otvaranje Pule investitorima koji će pravilno valorizirati njenu vrijednost, uz svu dužnu pažnju prema znamenitostima ovog grada, te uzimajući u obzir specifičnosti građana koji malo bi, malo ne bi, malo bi da se gradi, malo su protiv toga. Pulski gradonačelnik mora pomiriti puno toga, od nerazumijevanja i nesuglasica do zatucanosti i nelogičnosti. Put pred njim je težak, ali je pročišćen od prepreka. Vremena je malo, ali ipak dovoljno.

Filip Zoričić, kad i ako se danas ukloni njemu nesklonu i dozlaboga kompliciranu Dušicu Radojčić s mjesta predsjednice Gradskog vijeća, pred sobom ima najbržu moguću cestu kojom mora projuriti ukoliko želi kompenzirati nedostatak u prvoj godini gradonačelničkog mandata, iz koje se, osim beskrajnih sukoba unutar vladajuće koalicije te eliminacije idsovog kadra s čelnih mjesta komunalnih društava, ništa pametno ne može izvući. Potpuno promašena godina nakon koje se, s današnjim danom, preslaguju karte i mijenja arhitektura moći.

Umjesto poraženog IDS-a i destruktivnog Možemo, Nezavisna lista pulskog gradonačelnika saveznike je pronašla u SDP-u, HDZ-u i Milanu Rašuli. Tanka, ali dovoljna većina. Jako različiti svjetonazori, no povezano društvo koje suradnju ne temelji toliko na podršci Zoričiću koliko na animozitetu prema IDS-u i Možemo. On pak mora shvatiti da je u Gradskom vijeću brojčano i utjecajem inferioran zbog čega će svoje politike, projekte, planove i odluke morati usuglašavati sa strankama koje imaju iskustva i vladanja i oporbenog staža.

Od HDZ-a i SDP-a može puno dobiti ako ih prihvati kao partnere, kao i izgubiti ukoliko bude solirao i mudrovao preko mjere zdravog razuma. Inače sklon podcjenjivanju drugih, s egom koji ga je doveo do pozicije moći, ali može biti i njegova žrtva u slučaju da ga nije u stanju kontrolirati, Filip Zoričić realno ima dvije do dvije i pol godine da pokaže je li dolazak na vlast bio slučajnost ili je stvarno politički kapacitiran do te mjere da mu se odlazak u Zagreb podrazumijeva, a Pulu tek treba formalno odraditi. Ako bude zanemario ili ignorirao činjenicu da je politika umjetnost kompromisa, čemu je dosad bio ekstremno nesklon gurajući svoja rješenja i ideje mimo svake logike, neće dobro proći. Kao što je kratko zasjao, brzo će se ugasiti.

Htio on to ili ne, njegov opstanak i rezultati ovisit će o suradnji s ključnim ljudima ovdašnjeg HDZ-a i SDP-a. Anton Kliman i Sanja Radolović, oboje sa saborskim stažem, a Kliman i s ministarskim, te dugogodišnjim iskustvom na nacionalnoj razini, gdje se uspješno snalazi u labirintu kompliciranih odnosa vladajuće stranke, u okviru koje Zoričiću može pomoći otvarati dosad zatvorena vrata, njegova su formula (ne)uspjeha. Bude li mislio usko, jednostrano, egoistično, samo na svoju karijeru i svoj probitak, gubi i prije nego što će zaživjeti novo političko savezništvo. Pokaže li se suradljivim, kreativnim, posvećenim i poniznim, od toga može profitirati. Sada sam mora odabrati put. I pokazati što zna. Ako uopće zna.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast