PIŠE Dubravko GRAKALIĆ
Predsjednički kandidat s pršutom
Pretkampanja Zorana Milanovića, predsjedničkog kandidata SDP-a i nekolicine drugih stranaka, ušla je u pomalo neočekivanu šablonu koja, doduše, nije neočekivana i prvi puta viđena u nas, ali je nevjerojatno nemaštovita za političara s tako osebujnim stilom i izrazom. Milanović je svoje privlaćenje birača zasnovao na posjetama vinskim sajmovima, izborima najboljih pršuta, festivalima kotlovine i sličnim pučkim veselicama, koje se svako malo organiziraju širom Lijepe naše. Na tim se veselicama ne iznose politički programi i ozbiljne političke programe, nego se hvali domaća kuhinja, grle se gradonačelnici i slikaju selfiji s građanima kojima posjet Zorana Milanovića predstavlja egzotiku poput deve u Zoološkom vrtu ili magarca kad s djecom posjete neko dobro uređeno obiteljsko privredno gospodarstvo.
Po inicijalnom stilu pretkampanje, Milanović podsjeća na Stjepana Mesića koji je u prosincu 1999. godine ispio kavu u zagrebačkom kafiću Charlie i izjavio da kreće na Pantovčak da bi potom ispio nekoliko tisuća kavica s biračima duž cijele Hrvatske. Mesića je, kao bivšeg HDZ-ovca i HND-ovca, kandidirao HNS i kako nas uči povijest, brižnim rasporedom kavica – ali i pričom o detuđmanizaciji Hrvatske – pobijedio je ne samo HDZ nego i Dražena Budišu, koji je cijeloj situaciji uz podršku SDP-a i HSLS-a pristupio znatno ozbiljnije.
Danas kavice s građanima – vidjeli smo to u Puli i Poreču ovih dana – ispija kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović dok se SDP-ova ljevica odlučila masnije počastiti.
Istarski dio priče o Milanovićevoj ležernoj pretkampanji ima svoju posebnu zanimljivost. Dok lokalni SDP i IDS ratuju na terenu – pogledajmo samo rat za vodu gradonačelnika iz IDS-a i Vilija Bassanesea koji vodi Umag i cijeli istarski SDP – stranka Borisa Miletića podržala je Milanovića jer, otvoreno su rekli, na liberalnoj ljevici i nemaju koga podržati. Bassanese, kao vojnik Partije, podržava tu neprincipijelnu koaliciju u kojoj je Milanović morao odustati od svojih ranijih načela o istarskoj regionalnosti kako bi uz sebe dobio IDS.
Na Savjetu IDS-a u rujnu, gdje se odlučivalo o podršci Milanoviću, protiv te odluke bio je samo jedan član. Ne zna se koji – ali opravdano se sumnja na Ivana Jakovčića, počasnog predsjednika IDS-a koji na račun Milanovića ima bezbrojne zamjerke – od podrške Damiru Kajinu na izborima za župana, do izjava danih na zajedničkom ručku kako je sinjski pršut bolji od istarskog. Posjetom sajmu pršuta u Tinjanu kandidat Zoran Milanović možda je popravio tu pogrešku u koracima, ali to više nije ni važno.
Za ishod izbora manje je važno i što je Milanovićeva istarska uzdanica u SDP-u Maja Šarić postala predsjednica stranke Demokrati, čiji je predsjednik Mirando Mrsić – nekadašnji logističar kampanje predsjednika Ive Josipovića koji danas podržava predsjedničkog kandidata s karakterom – ali je podatak intrigantan kao pokazatelj da kandidata SDP-a u Istri podržavaju i međusobno suprotstavljene, konkurentske stranke. Dakle, bez obzira na sukobe SDP-a s Ferićem i Bassaneseom na čelu s IDS-om i pojavu Demokrata, u kojima uz Maju Šarić ima još nekoliko utjecajnih bivših SDP-ovaca – svi su podržali predsjedničkog kandidata Milanovića.
Pobijedi li na izborima, na prigodnoj trpezi u šatoru pobjednika svakako bi se trebao naći istarski pršut u znak zahvalnosti toj jedinstvenoj podršci koju je Milanović konačno dobio s ove strane Učke.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
