Često olako shvaćamo dobre, stare izreke i fraze. Jednu od njih ponavljali su naši preci prilikom rođenja djeteta ističući da su u kuću stigla jedna gladna usta više. Brutalno plastičan primjer naših starih koji su ama baš sve u životu, uključujući i smrt, prihvaćali bez imalo filozofije, skoro pa zdravo za gotovo. Čini se da su djeca iz prošlosti u jednu ruku bila samo broj u obitelji, mlada buduća radna snaga na poljima, njivama i u štalama, ali ipak je njihova brojnost u doba prije 60, 70 i više godina bila fascinantna.

Geslo u sukobu s 'hranjenjem gladnih usta' - 'gdje ima za dvoje, ima i za troje', u današnje vrijeme je teško i zamislivo, a gotovo nikako održivo.

U današnjem trenutku globalnog poskupljenja svega i svačega, na red je neminovno došla i hrana, pa su one njive s početka priče iznjedrile plodove razumljivo vrtoglavih brojki. Proizvođači jednostavno nisu imali izbora da bi opstali i zaradili, a danak su, između ostaloga, platili, plaćaju i tek će platiti svi po redu. Dizanje cijena marendi u školama i ručkova u produženim boravcima brojnih hrvatskih škola osjetit će i roditelji, ali i djeca.

Za bebe nema alternative

No, dječji obroci, nažalost, od samoga rođenja nisu jeftini. Jer, ako nema dovoljno mlijeka u majčinim dojkama, samo za adaptirano mlijeko koje se rastapa u prokuhanoj, ali dovoljno ohlađenoj vodi da ne sprži nježna nepca novorođenčadi, mjesečni izdatak roditelja je enorman. Obroci adaptiranog mlijeka u prahu prodaju se u paketima po 400, 600, 800 i 900 grama, a njihova se cijena kreće od 150, pa sve do nevjerojatnih 300 kuna po kilogramu!

Riječ je o periodu u kojem nema alternative jer je mlijeko u prvih pet do šest mjeseci života jedina hrana. Usprkos katastrofalnim rezultatima do kojih su dovela desetljeća nečinjenja ničega po pitanju uvažavanja prijedloga i programa konstruktivnih demografskih politika, ipak postoje hrabri mladi ljudi koji su u ovim nesigurnim vremenima uplovili u vode roditeljstva i na tome im u jednu ruku treba dodatno čestitati.  

Za nešto stariji uzrast od ranopelenaškog, prehrana bi se trebala bazirati na voću, povrću, mesu i ribi, a mališanima bi bilo preporučljivo uzimati kalcij preko životinjskog mlijeka, po mogućnosti domaćeg. Dakako, za široke mase je dostupno kravlje i kozje, a jedno će od najzdravijih u životinjskom svijetu, magareće, kako stvari stoje, uskoro cjenovno konkurirati zlatnim polugama (ako ga već nije i potuklo).

Kako svaki (normalan) roditelj za svoje dijete želi sve najbolje, pa i kad je o prehrani riječ, nove generacije roditelja muku muče s pronalaskom, ali i većim izdatkom, za proizvode uzgojene na ekološki način. Nema veze što će im djeci međuobroci biti čokolada i gazirano piće, ima da prevrnu pola grada u potrazi za bio-mrkvom i eko-prokulicama koje će rijetko koje dijete u realnosti i pomirisati na tanjuru.

Zanimljivo je pogledati i hotele koji nude besplatan smještaj za jedno ili dvoje djece do određene dobi. Naravno, posve je jasno da dijete s 15 godina može pojesti daleko više od šestogodišnjaka, no koja je razlika između obroka za dijete od osam godina i, recimo, deset? Možda desetogodišnjak može pojesti jednu šniclu više, pa roditelj mora razliku od te šnicle za tri noćenja nadoplatiti dodatnih 800 kuna?

Deset kuna za svako dijete

Količinu koju mogu pojesti tinejdžeri, posebno oni koji se bave sportom, mogu znati samo roditelji djece u tim godinama, ili oni koje se sami prisjete sebe iz tog doba. Riječ je, stavivši sve ostalo sa strane, o litrama mlijeka dnevno. No, čarobni štapić koji rješava prehrambene probleme hrvatske djece, kao i sve druge, u rukama je političara. Na desetke tisuća školske djece, točnije oko 80 tisuća njih, živi na rubu siromaštva. Ukoliko smo u zdravstvu osuđeni na plaćanje privatnih pregleda i time lakše i duže preživljavanje, hoće li u budućnosti (i ne tako dalekoj!) i prehrana naše djece u odgojno-obrazovnim ustanovama ipak ovisiti isključivo o dubini džepova roditelja?

Tek što smo se kroz maglu sjetili rezanja tanjih kriški kruha, zanimljivog postupka rješavanja krize koji je svojevremeno predlagala danas prva dama države, izjava premijera koja je izašla u javnost prije nekoliko dana, o tome da će deset kuna odvojiti za svako školsko dijete, glasno je odjeknula. Odluka kojom će Vlada iduću godinu financirati jedan obrok dnevno u svim osnovnim školama dobro zvuči, ali postoji i problem nevjernog Tome. A kad smo kod svetaca, u barem deklarativno katoličkoj zemlji i s političarima koji se kao takvi izjašnjavaju, ne bi bilo loše podsjetiti na sedam tjelesnih djela milosrđa među kojima su prva dva "Gladnoga nahraniti" i "Žednoga napojiti". Na koji način i kako, ostaje za vidjeti.

Nekako me politička obećanja podsjećaju na onaj osjećaj prije odlaska na svadbu; uglavnom znaš ljude koji će doći, nadaš se da će biti lijepo i potrajati do jutra, a na kraju ostaneš gladan. I onda shvatiš da si trebao poslušati mamu i najesti se prije polaska. Zato, savjet za iduću godinu: ujutro prije nego probudite svog školarca, pripremite mu doručak za svaki slučaj.

Povezane vijesti

• CIJENE HRANE I PIĆA NA POTEZU OD ARENE PREKO KANDLEROVE DO FORUMA I GIARDINA: U odnosu na druge gradove na Jadranu, PULA NIJE SKUPA
• Pravobraniteljica apelira da se djeci u školama osiguraju osnovni uvjeti za zaštitu zdravlja
• Kuhari bi, umjesto u restorane, trebali doći raditi u škole. Ali, može li se to očekivati?