Piše Tihana Tomičić
Shit happens
Tihana Tomičić (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Politika je proces, izjavio je Radimir Čačić, čelnik Reformista, kad je prošle godine napuštao vladajuću koaliciju s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem. Prije toga, podržavao je Vladu najveći dio mandata, a nakon toga posvetio je godinu dana da bi oštro kritizirao Vladu koje, kako je ranije izjavio, bez njega i njegove stranke nikada ne bi ni bilo.
Radimir Čačić stari je mačak hrvatske politike. Dobro ga znamo još iz rata, vodio je obranu Varaždina, odnosno ispregovarao miran odlazak JNA. Bio je uz Savku Dabčević Kučar u tada jakom HNS-u, pa je onda godinama vodio tu stranku, a kao jedan od glavnih Račanovih ljudi osmislio je i izgradio mrežu hrvatskih autocesta u vladi šestorke. Smislio je i POS, putem kojega su tisuće ljudi došle do stanova. Kasnije je bio i u Milanovićevoj vladi, opet kao jedan od većih operativaca. No, dogodila se prometna nesreća zbog koje je morao otići. Pa se vratio s Plenkovićem. U svakom slučaju, njegova je materijalna i politička ostavština poprilična. To je konkretan čovjek, i pritom zagovornik građanske države u najboljem smislu. I dalje se drži odlično, mada je prevalio sedamdesetu godinu. I dalje želi biti »the boss« u Varaždinu i toj regiji.
Ali, istovremeno, on je i primjer kako nedosljedna može biti hrvatska politika. Pokazuje dva lica politike. Jer, dok je bio uz Plenkovića, bio je jedan od njegovih najvećih apologeta. A onda je otišao iz vladajuće koalicije, i postao najveći pljuvač.
Kad je prošle godine donesena odluka da Reformisti napuste parlamentarnu većinu, rekao je kako je jedan od glavnih razloga napuštanja koalicije s HDZ-om neispunjavanje koalicijskog dogovora o željezničkom projektu Sjever. Taj projekt, međutim, nije napušten nego je odgođen. A i naravno, to nije ni jedini ni najvažniji razlog zašto je Čačić otišao. A otišao je jer za njega i Reformiste više nije bilo mjesta u parlamentarnoj većini, nakon sukoba o upravljanju sjeverozapadom Hrvatske. Šef HDZ-a i Vlade Plenković pretpostavio je Čačiću svoju stranku i svoje kandidate na nekim od tamošnjih lokalnih sredina, što Čačić nije mogao prožvakati. To je uostalom baš prije koji dan i sam priznao, gostujući na jednoj televiziji. Tada je bio »podivljao«, i Plenković mu je ostavio časni uzmak da se sam povuče. Od tada je posvetio godinu dana da javnosti objasni koliko je ova Vlada loša, koliko je u njoj korupcije i koliko ministri ne znaju. On jedini zna. To je čak dijelom i točno, ali kako kaže uzrečica - gle tko to govori. Svijet nije tako crno-bijel kakvim ga prikazuje Čačić.
A onda dolaze novi izbori. I retorika se opet pomalo mijenja. Iako je Radimir Čačić i dalje među retorički oštrijim kritičarima Vlade, sada se ipak već polako u izbornoj godini diže ručna kočnica. Tvrdi da neće više s njima, ali nije baš sve što Vlada radi ni tako sasvim loše - mjere su dosta dobre, ali zakašnjele su; limitiranje cijena je jedino moguće, ali je zakašnjelo. I sve tako ukrug, uoči novih izbora na kojima se Čačić s Reformistima, ako izbori mandat u svojoj sjeverozapadnoj izbornoj jedinici, možda može povezati s raznim drugim nezavisnima, poput Matije Posavca u Međimurju ako prođe, ili Markom Jelićem u Kninu, možda i Filipom Zoričićem ako bude išao u 8. jedinicu i slično. Tada, ovisno o rezultatima izbora, na kojima se može pretpostaviti da će HDZ i Plenković osvojiti relativnu većinu i dobiti priliku za formiranje nove vlade, možda taj i takav HDZ i Plenković i neće biti baš toliko loši da se baš s njima ne bi ponovo koaliralo. Naravno, ako to nekim čudom budu Peđa Grbin ili Sandra Benčić, isto dobro. Zato se sada retorika prilagođava prema mogućnosti da Čačić i drugi slični bivši pro-hadezeovci ili anti-grbinovci u nekim jedinicama, možda jednom u dalekoj budućnosti 2024. opet podrže istu strukturu. Ali to je politika - a politika je, kaže Čačić, proces. Neki su rođeni da budu jezičac na vagi, jer se ne daju upregnuti u velike sustave i velike stranke. Neki od takvih, poput Čačića doista puno i znaju, posebno kad su u pitanju veliki, konkretni projekti.
No, politika je vražja stvar. Možda Plenkoviću nakon idućih izbora Čačić više ne bude niti potreban. Možda Čačić ne prijeđe više prag, ili Plenković nađe druge, pouzdanije partnere. Da ga citiramo, tada će biti: shit happens. Nedosljednost će biti naplaćena.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
