Hrvatski iznajmljivači digli su se na zadnje noge nakon što su saznali da će i ove godine morati platiti turističku pristojbu bez obzira imaju li goste ili ne i bez obzira jesu li odjavili svoj posao ili nisu. To ih je toliko naljutilo da su pohrlili prema uredima turističkih zajednica, kojima se plaća turistička pristojba, i tamo vrijeđali djelatnike.
"Mi u lokalnim turističkim zajednicama smo se našli na prvoj crti njihovog nezadovoljstva, jer nas naši iznajmljivači nazivaju uhljebima, lopovima, onima koji ništa ne čine da ih zaštite i, naravno, onima koji su u službi krupnog kapitala", požalio se u razgovoru za Glas Istre Nenad Velenik, čelnik Turističke zajednice Grada Poreča.
Još jednom se pokazalo da su iznajmljivači apartmana i kuća za odmor, dakle ljudi koji se bave vrlo jednostavnim poslom, postali jedna od najjačih interesnih skupina u zemlji. Vrše toliki pritisak da nikoga neće čuditi ako se obaveza plaćanja turističke pristojbe na koncu izbriše.
Iznajmljivači međutim zaboravljaju notornu činjenicu o kojoj se u Hrvatskoj nerado govori, a to je da su oni zapravo debelo povlaštena skupina i da su njihove obaveze na ime raznih davanja, kad ih se usporedi s obvezama koje imaju ostali, zapravo bezobrazno niske. Posljedica je to nakaradne državne politike koja je u nedostatku drugačije vizije sve karte bacila na turizam i ultraniskim porezima (i ostalim davanjima) stimulirala masovnu apartmanizaciju i rentijerstvo.
Matematika je zapravo vrlo jednostavna. Iznajmljivač u Hrvatskoj mora platiti tri davanja, pri čemu se fiksni iznosi razlikuju od grada do grada, pa ćemo uzeti primjer Pule. U računicu nisu uzete korona-olakšice, već jedna uobičajena, "normalna" godina.
-Paušal poreza na dohodak (broj kreveta x 300 kuna x prirez)
-Paušal turističke pristojbe (broj kreveta x 350 kuna)
-Članarina turističkim zajednicama (broj kreveta x 45 kuna)
Ako za primjer uzmemo iznajmljivača s 5 apartmana (10 kreveta), on će platiti 3.360 kuna paušala poreza na dobit, 3.500 kuna paušala turističke pristojbe i 450 kuna članarine turističkim zajednicama. Ukupno je to 7.310 kuna.
Istovremeno, koliko će taj iznajmljivač prihodovati? Ako se uzme prosječna cijena apartmana od 80 eura i prosječna popunjenost od 60 dana, to je oko 180.000 kuna. Dakle, sveukupna davanja tog iznajmljivača bit će svega 4 posto.
Istovremeno, hrvatski radnik, primjerice inženjer koji radi u nekoj tvrtki ili liječnik koji radi u bolnici, platit će na isti bruto iznos čak 24 posto poreza na dohodak. Ovo je, naravno, samo jedan primjer koji možda ima neke manjkavosti u izračunu, ali situacija je naprosto takva: iznajmljivači u Hrvatskoj plaćaju ček šest puta manji postotak poreza u odnosnu na radnike. Ili drugim riječima, hrvatska država stimulira banalnu djelatnost kao što je renta, a destimulira sve druge, intelektualne djelatnosti na koje naplaćuje debeli porez. To je apsurd svih apsurda jer ako bi netko trebao plaćati veći porez, to bi trebali biti upravo iznajmljivači s obzirom da njihovi gosti dodatno opterećuju infrastrukturu i zagađuju okolinu. Ali eto, kod nas je obrnuto. Kako je to objasnio Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u intervjuu za Novi list:
"Turizam je apsolutno prokletstvo resursa. Da nema turizma morali bismo se drukčije ponašati. Ljudima se jednostavno ne isplati ulagati u znanje. Zašto bi vi ulagali u znanje i, završili, primjerice, veterinu ili strojarstvo nakon minimalno pet godina studija, zaposlili se i plaćali ogromne iznose poreza na dohodak, kad možete ostati u Primorju, Istri ili Dalmaciji i iznajmljivati apartmane i plaćati za njih samo paušal."
Da netko pogrešno ne shvati, nije nam cilj ovdje kritizirati turističku djelatnost kao takvu, jer turizam je Hrvatskoj donio mnogo dobroga, a novac od turizma prelijeva se i u druge djelatnosti. Cilj je ukazati da privatni iznajmljivači u Hrvatskoj imaju neopravdano velike povlastice. Isto tako, nije nam cilj promovirati ideju da bi porezi i davanja u Hrvatskoj trebali biti veći. Dapače, trebali bi biti manji, ali manji za sve, a ne samo za iznajmljivače.
Ovako imamo nakaradnu situaciju da se jedna od najpovlaštenijih interesnih skupina u zemlji buni, protestira i vrijeđa kad moraju platiti i to malo što plaćaju.