Prvih šest Rafalea stiglo je u Hrvatsku. Veliki je to razlog to za slavlje. Definitivno jest. Naravno, treba ovdje jako paziti da se ne upadne u neku patetiku, ali opet treba i reći da jučerašnji dan zaista jest svojevrsna razdjelnica. Barem za hrvatske Oružane snage, a moguće i šire. Od jučer je HV, bez obzira na sve probleme s kojima se suočava o svom opremanju, postaje respektabilna vojna sila kada su u pitanju manje i srednje države. Posebno one koje se nalaze u području jugoistočne Europe, ali možda i na nekim drugim stranama. A treba reći i ako treba ponavljati – nabava borbenih zrakoplova nije i neće biti nikakav zalog za rat, nego baš suprotno za mir i sigurnost. Zalog da rata u kojem bi sudjelovala Hrvatska nikad ne bude. To je, uostalom. i najvažniji smisao cijelog ovog projekta kojeg je aktualna Vlada uspjela uspješno privesti kraju. Osim same Vlade, premijera i dva ministra obrane koji su odradili cijelu operaciju, veliki doprinos njenom uspjehu dali su i brojni javnosti nepoznati pripadnici Oružanih snaga, od tehničara, stručnjaka za aeronautiku pa dio samih pilota koji su uspješno okončali zahtjevnu obuku u Francuskoj. I jučer doletjeli iz Bordeauxa do Zagreba. Kao što je rekao premijer Plenković - ovo je bio veliki povijesni dan za Hrvatsku.

Naravno, pojavit će se sigurno prigovori oko toga da ovom akvizicijom Hrvatska pristaje sudjelovati u utrci u naoružanju na području jugoistočne Europe. Neformalni lider u nečemu što možda liči na takvu utrku je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je prije koji tjedan trijumfalno najavi da namjerava kupiti nove borbene zrakoplove. I to ne rabljene nego nove, i to baš Rafale, i na njih potrošiti ne jednu milijardu kao Hrvatska nego pune tri. Po njegovim najavama za mjesec dva Srbija će potpisati ugovore. Kao i puno toga drugog, Vučićeve najave treba više gledati kao nešto za unutarnju srpsku uporabu i za odvlačenje pažnje tamošnje javnosti od, čini se, neumitnog gubitka Kosova. Mada, s druge strane, zaista jest istina da Srbija ulaže puno, odnosno koliko može u dodatno naoružavanje. Možda to može izgledati kao pojednostavljivanje, ali to što je Hrvatska sada nabavila ove borbene zrakoplove znači da smo s njima korak dalje, a ne bliže od nekakvog novog rata.

Pa, uostalom jedan od glavnog uzroka praktički svih jugoslavenskih ratova iz prve polovine devedesetih bio je ogroman nesrazmjer u naoružanju između onog što je tada imao Beograd i što su imale sve njegove žrtve. Ni Slovenija ni Hrvatska ni BiH ni Kosovo nisu imali ni stoti dio onoga s čim je 1991. i 1992. raspolagala JNA. A što je dobrim dijelom završilo u vojsci takozvane Krajine, i u daleko najvećem u oružanim snagama Republike Srpske. Da je Hrvatska imala barem približno oružja koliko je tada imao Beograd i njegovi sateliti, lako moguće da rata ne bi ni bilo. Goloruka i nenaoružana Hrvatska praktički je mamila Beograd da političke prijepore vezane za raspad Jugoslavije rješava golom oružanom silom.

Takva su vremena odavno prošla. Osim borbenih zrakoplova Hrvatska sada ima solidne oružane snage koje svakako mogu funkcionirati kao sila za odvraćanje bilo kakvog pokušaja ugroze izvana. Usto, naravno, Hrvatska je, uz Sloveniju, jedina država proizašla iz bivše Jugoslavije koja je punopravna članica NATO saveza. Što znači da definitivno otpada bilo kakav mogućnost bilo kakve ugroze koja bi mogla doći s juga ili istoka.

Nema tu mjesta za bilo kakvu patetiku. Ali treba ipak reći da je sada Hrvatska sigurnije mjesto za živjeti nego što je to bila prije dva dana. Svijet postaje sve ne sigurniji i opasniji. Ovako nepredvidiv zadnji je puta valjda bio uoči drugog svjetskog rata. Čak je i hladni je rat, borba za dominaciju nad svijetom između zapada i Sovjetskog Saveza, bio puno sigurnije razdoblje od ovog u kojem danas živimo. Hrvatska naravno ne može ni na koji način utjecati na svjetska zbivanja, ali jačanjem svojih Oružanih snaga može se pripremiti da se lakše nosi s njihovim posljedicama. U svakom slučaju dobra je stvar da su Rafalei stigli. Neka njih ovdje. Neka dugo lete i čuvaju nebo iznad Hrvatske. I neka se nikada ne pojavi situacija da bi morali biti upotrijebljeni u bilo kakvim pravim ratnim operacijama.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast